Izneću svoje dosadašnje iskustvo i par pitanja.
Iskustvo:
Nakon što smo moja devojka i ja saznali da oboje imamo pretke, počeli smo sa Pimsleur lekcijama, jedna dnevno. Zakazali smo termine kod
www.centarzaedukaciju.com (CZE), ali pošto smo imali još vremena do početka, prešli smo i nekih desetak lekcija iz Assimil kurseva, ali smo prelazili i lekcije iz drugih knjiga u potrazi za metodom koja nam odgovara. Ipak, Assimil je ispao najbolji, mada ja pričam engleski kao srpski. Ovi kursevi iz CZE se samo fokusiraju na pitanja koja se postavljaju na intervjuima, mada sam već umeo da konstruišem rečenice do tada tako da je bilo lako. Mislim da je najveća vrednost njihovog kursa to što ti daju pitanja i što imaju neko znanje o mestima koja i dalje nisu pretrpana zahtevima za intervju kod matičara. Sa druge strane, agencija koju nude za prevod i popunjavanje dokumenta se može zaobići,ali to i nije neki trošak. Na kraju kurseva, kada smo zakazali termine, došla je još jedna osoba da proveri naše znanje jer nisu želeli da potpuno nepismeni idemo, tj ne bi nam dozvolili. Ipak, svi su prošli tu proveru.
Početkom septembra smo otišli otišli 250 km od Subotice, u malo mesto blizu Hrvatske radi predaje papira. Mi smo sopstvenim prevozom ali bilo je i organizovano za one koji žele da plate. Još malo smo učili i mogli smo da vodimo razgovor. Ipak, matičar je pitao samo nekoliko pitanja i bilo je najbitnije znati biografiju. Pročitao sam sve postove na ovoj temi od 1. septembra, i ta pitanja su već spomenuta jednom, tako da ih neću ponavljati. Ipak, ja sam se iznenadio sopstvenom tremom, jer je inače nemam u situacijama pod pritiskom, tako da sam i uz sporije izgovaranje prošao, mada sam znao i bolje da sam bio opušteniji. To jest, oboje smo prošli razgovor, srećni zadovoljni. Od tada, po malo učim mađarski ali zbog puno posla i obaveza ne stižem svaki dan (isključivo Assimil kurs po sat vremena).
Nakon mesec dana od predaje papira, moja devojka i njena drugarica (koja je predala par dana kasnije) su dobile poziv sa mađarskog broja. Jedna se javila ali nije ništa razumela jer su jako brzo pričali (bilo je samo "igen, igen") a druga se nije javila. Još trebamo da utvrdimo u vezi čega je bio poziv, a to je i jedno od sledećih pitanja. Ja nisam dobio nikakav poziv.
Takođe, iskustvo još jedne drugarice pre mene je bilo: Matičar u maju, zakletva decembar. Nije ostavila telefon, samo mail i tako su je kontaktirali. Znala je isto koliko i ja, mada možda i malo manje (ah sujeto... :) ). Na zakletvi je bilo petnaestoro ljudi, i nikoga nisu ispitivali znanje jezika. Uzela je pasoš bez problema. Slično je prošla i još jedna (treća) drugarica, i treba naglasiti da obe nastavljaju da uče mađarski nakon dobijanja pasoša, i ne "zloupotrebljavaju" ga (ostali su u Srbiji za sada). Kapiram, nekako čovek tek kada dobije sve to shvati šta to znači. BTW Nisu moje drugarice, već od devojke, ako se neko pita. :)
U svakom slučaju, CZE bih donekle preporučio zbog pitanja i rečnika koji se fokusira na ista, kao i zbog znanja o lokacijama gde se ne čeka puno. Sa druge strane ne bih ih preporučio zbog agencije koju nude (uradite sami prevod i popunite formulare) mada se čovek iz agencije koji proverava jezik i vodi putnike vrlo potrudio i bio ljubazan. Takođe u zadnje vreme se ne javljaju na telefon, kao da namerno ignorišu kandidate koji su već prošli, mada da ne grešim dušu možda su zauzeti.
Odmah da se ogradim, imena gradova nisam naveo jer mislim da ne bi bilo korektno prema ljudima koji su nam pomogli oko organizacije, ili da neko stavlja na metu određene matičare pa da ostalim sunarodnicima bude teže. Više detalja ću dati nakon zakletve, obećavam.
Pitanja:
1- Koliko često se proverava znanje jezika pre zakletve, i koji nivo razgovora se očekuje?
Kapiram da to zavisi od mesta, i da se na nekim ne proverava. Imam utisak (prema postovima) da je u zadnje vreme to mnogo češća praksa, dok su mi u CZE rekli da se to dešava "možda jednom u 100 ljudi". Ako neko ima podatak verovatnoće u procentima, pošto volim statistiku, dobro bi došlo (skoro da sam se našalio). Čisto da znam koliko intenzivno još da se spremam.
2- Pošto su pozivi sa mađarskog broja bili samo mesec dana nakon predaje, pretpostavljam da je bilo samo obaveštenje o premeštanju slučaja u Subotički konzulat. Da li je to OK pretpostavka, i kako proveriti status njihovog predmeta? Možda će dobiti obaveštenje putem email-a? Ne bih da zovemo konzulat u Subotici bez potrebe, mada verovatno bi umeli da se sporazumemo.
3- Ako su papiri prihvaćeni od strane matičara, i ne dobije se bilo kakav poziv ili obaveštenje, a slučaj je ipak odbijen, koliko dugo se čeka na odbijenicu? Imam utisak da je to oko 2-3 meseca dok slučaj stigne do Budapestra ali možda grešim?
Ostali saveti , blablabla:
Ako se plašite matičara koji su prezasićeni srbima, zašto prosto ne odvojiti novac i vreme za odlazak u neko malo mesto daaleeeeko od granice? Npr blizu Slovačke. Isplati se zar ne, uzimajući u obzir koliko se cimate za sve druge stvari? Možete i sami zakazati, ili nađite prijatelja mađara ako ga već nemate, da vam pomogne oko zakazivanja.