Da rezimiramo malo razliku na relaciji bolnica-staracki dom...
Dakle bolnice su pod drzavnim sektorom,a staracki domovi pod opstinskim sektorom.
Neko vreme sam radila na tome da udjem u bolnicu,i nije to tako jednostavno ali vodis pacijente iz doma u bolnicu pa malo snimis situaciju,napises dobru propratnu dokumentaciju,kako bi oni bili zadovoljni,upoznas ljude i tako upadnes na neki od stillinga u turnusu koji nije javno objavljen.To je ona prica od ranije...
Naime,ja sam prihvatila posao na kreft avdelingu,odeljenju za tumore u Univerzitetskoj bolnici u Tromsu pored mog posla...i to je za sada raspad sa vremenom ali dobra organizacija stigne se sve...
Komunalni sektor tj.domovi se malo bave tom dosadnom problematikom za nas kao sto je demencija i psihijatrija i pise se puno,prica se davi se,raspreda se filozofija i moral i etika i mi cesto donesemo sud o njihovom zdravstvu na osnovu toga,dakle samo na osnovu tog komunalnog sektora...a postoji i druga strana price,bolnicki sektor.U tom komunalnom sektoru,je mnogo nekompetentnih norveskih sykepleiera koji krv ne znaju kako treba da izvade jer se potpuno izgube rutine kada se ti bavis starim ljudima i njihovom problematikom.Sve akutno sto moze da ti bude u tom komunalnom sektoru nije ni prici bolnici.Realno i da se ne lazemo...Ali u tom sektoru je svaki nas pocetak.Kasnije se ulazi u ove vode i to je ok.To nije tema price sada.
Naime,ovde na kreftu gde ja sada dodatno radim je jako puno bas strucnih sykepleiera koji nemaju problem da kazu E,ja to ne znam ali hocu da naucim i stvarno su strucni.Relativno mlada ekipa,a strucna.Za svaku pohvalu.Dakle,ima i ta druga strana.
Oni otvoreno kazu da sve sto su naucili u struci,naucili su na odeljenju kada su poceli da rade jer im je bila ocajna praksa tokom skole i celokupna skola im se zasnivala na moralu,etici i pravima pacijenata i zd.radnika.Malo je tu bilo pravog faga i to otvoreno kazu.Ali su naucili u bolnici.
Radno veoma,i svi kao muve lete...nema puno price na raportima,i ne pisu se ti tipovi raporta kakvi se vode u komunalnom sektoru...Mnogo vise prave medicine.Na kreft odeljenju je atmosfera kao kod mene na rendgenu u Beogradu,moze i da se odmori nadje se vremena za to,ali uzurbano,velika frekvencija ljudi,ludi ponedeljak imaju i oni ovde kao i mi tamo i generalno bolnica je svuda bolnica u bilo kojoj zemlji.To je ta cista medicina i ona medicina kojom smo se mi svi bavili u Srbiji pre nego sto smo dosli ovde.Cesto smo zakljucivali samo na osnovu opstinskog sektora i starackih domova o celokupnom zdravstvu ove zemlje a treba sacekati da udjes u bolnicu i vidis i drugu stranu i sagledas sliku objektivno.Imaju i dobru opremu i dobar kadar.Kao i kod nas,negde su manje strucni negde vise.Definitivno vise "lufta za odmor" imam na mom starom poslu koji sam jos uvek zadrzala do stalne dozvole i tu se popije i duga kafa i produzena kafa...
Treba ici stepenicu po stepenicu ali konacni zakljucak donositi samo kada sagledas oba sektora zdravstva i drzavni i opstinski.
U bolnici vreme prosto leti,okrenes se i vec je podne...e sad dobro kreft je takvo odeljenje ali sve u svemu je ok...Za ulazak u medisinrom sam predala medikamentregning da je polozen i dobila sifru.Nekih se pravila drze i tako i treba.Ali ona prica tvang,i zakoni i pisanje do sutra na raportima nema ovde...i najbolje je kombinovati ta dva posla.da na jednom imas laganiju zaradu,u domu a znanje medicinsko da zadrzis time sto radis u bolnici,i na taj nacin pravis sebi dobre referanse i punis CV na pravi nacin...To je neko moje misljenje,ali sve to ide stepenik po stepenik...
Toliko o razlikama...
MIRKA (gledam u tuznu jesenju noc,s pokisle grane lisce opada,u daljini cujem muziku
neku i pitam sebe gde li si sada...)