Pokojni Leo Fender je 1965. prodao "Fender" medijskoj kompaniji CBS, nakon čega je otišao da radi za MusicMan, gde je, između ostalog, dizajnirao StingRay bas. 1979. sa Džordžom Fulertonom pokreće kompaniju ->G&L<-. U njoj dizajnira prvi 2-point tremolo (Fulcrum) i nove keramičke magnete. Danas G&L gitare imaju ponekad AlNiCo a ponekad keramičke magnete, zavisno od modela; svakako nisu jeftine i zvuče malo "otvorenije" i "grublje" od tradicionalnih Stratova. Najpoznatiji (možda i jedini) G&L na ovim prostorima je svirao pokojni Milan Mladenović, frontmen EKVa.
Još uvek rade odlične Fenderove Stratove. Postoji zasebna kompanija, Fender Japan, koja nema nikakve veze sa današnjim fenderom (Corona, California). Problem sa njima jeste što se uvek sabotira njihov uvoz u Ameriku, a prilično su retki u Evropi. U Americi su ih "osakaćivali" kako bi sačuvali tržište - doneli su pravilo po kojima moraju da se uvoze sa inferiornim magnetima - a u Evropi su imali velikih problema da nađu dilera. U međuvremenu se sredio problem sa magnetima, ali su pre mesec dana pravno ograničili uvoz CIJ Stratova u Ameriku na fizička lica (ništa kompanije). Jeftiniji MIJ i CIJ (Made in Japan, što je danas promenjeno u Crafted in Japan) Stratokasteri imaju telo od topole (plywood), što baš i nije najbolji izbor... Skuplji modeli su, na sreću, od "tradicionalnih" jasena i jove.
Danas su jedini sigurni distributeri CIJ Fendera japanski trgovci udruženi u ->Ishibashi Web Shop<-, koji rade distribuciju za ceo svet (uključujući i sve krajeve Evrope). Problem je, kao što svakako vidiš, shipping i porez. Kada sam računao koliko bi me došao jedan od boljih "Japanaca", cena se izjednačila sa "Amerikancem" iste klase. To za mene nije "bargain", nažalost... Kada bih imao te pare i kada naši carinici ne bi bili lažljiva i kradljiva mafija kakva jesu, priuštio bih sebi ->japansku verziju Eric Clapton Signature Strata<-, pošto sam o njemu čuo sve najbolje.
Moram da te upozorim: teško je snaći se sa Ishibashijem. Sajt je "mašinski" preveden na engleski, pun neshvatljivih japanskih marketinških izraza ("Here being chiefly used for the lead part is good-looking code cutting etc. that a lot, and are powerful and when Kima is this guitar! It is popular among the woman overwhelmingly!")... Ali vredi.
Najbliže tome "soft-V" vratu je ->American Vintage ‘57 Stratocaster<-, plan sa zamenom elektronike nije loš, ali mislim da bi to koštalo više nego "Blackie", pošto je cena za te dve gitare približno ista - a na to onda treba dodati par stotina evra za nove magnete... Finansijski se ne isplati, a po zvuku? Ne znam.