Citat:
aca.jevtic94:
Macola je i sam rekao da nece dati potpunu semu vec da i mi malo mozgamo :)
Vidite drugari,
Osnovni cilj je da stvorite sopstvenu bazu znanja i logiku za kreativnost na tom polju.
Ako postavim gotov sklop, već izračunat, proveren, nisam vam ni na koji način pomogao.
To možete naći maltene svuda. Ima bezbroj šema gotovih uređaja.
Uostalom, ako potrošim jedan dan za konstrukciju nekog sklopa, koji mi neće biti potreban, a koji vama služi za vežbu, ili još gore da bi ste ga unovčili, pa onda bih stvarno bio za posmatranje u nekoj medicinskoj ustanovi.
Uvek ću vam dati osnovnu ideju, neki model, princip... Ostalo morate doraditi sami.
U tom postupku vi nadogradite osnovni model ili ga modifikujete u skladu sa veštinom koju ste stekli.
Kako vreme protiče, vaše modifikacije će imati sve manju složenost za istu složenost održanja rada koncepta.
To je konačno merilo stečenog znanja i veštine. Minimum komponenti sa maksimumom moguće funkcionalnosti.
Moj rad oko SMPS se inače uopšte ne kreće u zoni tih osrednjih snaga (20W-500W), nije mi potrebna ta zona za ovo od čega živim.
Radim ili vrlo male pomoćne SMPS <20W, ili neke lomatine >1KW.
To su suštinski razlozi što vam ponudim koncept ili metodu, a ne gotov uređaj.
----------------------------------------------------------------------------
Što se tiče rezonantnih pretvarača, ma koje topologije, njihov rad počiva na dovoljno raspregnutom oscilatornom kolu od samog potrošača, jer potpuno opterećeno rezonantno kolo ima toliko nizak Q da gubi sve osobine od kojih možemo imati koristi.
Dakle, trafo mora biti sa slabijom spregom od sprege koju imaju "tvrdo" učešljani.
Rasprezanje se postiže na bezbroj načina, i o tome sam mnogo napisao na e-s.
Jedan od lakših načina rasprezanja već gotovog trafoa sa "tvrdom" spregom (kao što je npr. taj iz B10) je "zloupotreba" rasipnih induktivnosti SEKUNDARA.
Skoro sam o tome pisao u nekom od prethodnih postova (a sećanje me još uvek dobro služi).
Citat:
Takođe je moguće da koristi dve rezonanse: na primarnoj strani, a i na sekundarnoj.
Naime, pošto je na sekundaru obično niska impendansa, velika Ls se "prirodno" lako dobija, a teško sprečava :-).
Veoma često i rado je upotrebljena za takve slučajeve.
Ovde je tipičan primer gde sam sa par jednostavnih rečenica rekao mnogo toga. Samo treba paziti na času :-).
Naime, Ls niskonaponskog sekundara je neminovna u svakom slučaju, i mnogo je dominantnija od Ls primara zato što su u pitanju veće struje.
Kod većih struja je niska impendansa potrošača, pa Ls sekundara već može imati reaktansu koja je ozbiljan procenat ukupne impendanse koju vidi teoretski sekundar. Tim je olakšana upotreba iste, jer se može sastojati samo od dužih vodova i(ili) veoma male eksterne induktivnosti.
To upravo treba iskoristiti. Tvrdo spregnut trafo, sa niskonaponskim sekundarom, se može jednostavno raspregnuti u cilju rezonantnog rada, stavljanjem veoma male seriske induktivnosti ispred ispravljača i obezbeđivanjem povratne putanje energije iz tog kalema. Ta Ls može biti samo od dovolno dugačkih vodova do diode(a) kada su veoma mali izlazni naponi u pitanju, pa do korišćenja eksterne L, poput onih sa štapastim jezgrom i nekoliko navoja.
Jednu od najboljih metoda, gde se obezbeđuje povratna putanja za Ls i istovremeno dobija ZCT za glavnu diodu D1, nacrtao sam u prilogu. Uz pomoć malenog kondenzatora i dve manje diode, dobija se odličan sekundarni sklop ispravljača, gde je moguće raspregnuto koristiti primar kao rezonantno kolo.
Pozz