I sad ti dođe neki klinac i pita "čiko, kako da obrišem crvene oči sa fotografije"? Ti bi mu predložio da kupi Photoshop Elements 10, ili možda CS5 Extended? Ili bi mu predložio da ode na torent i svuče ih, krekuje, pa da tako odradi posao? Ili bi mu predložio da skine GIMP ili neki sličan free alat, pa da se tako igra sa fotografijom?
svoje prve poslove 90ih sam radio u piratovanim verzijama corel,
illustrator, freehand, photoshop, quarkxpress, pagemaker. tad cak nije
ni bilo opensource resenja kao inkscape i GIMP
Zavisi kojih devedesetih? Photoshop za Win se pojavio 1992, a GIMP za Win 1997. MacOS verzija onog prvog se pojavila dve godine ranije, a Linux/Unix verzija onog drugog godinu dana ranije. Što se vektorske grafike tiče, tu jesi u pravu, to je bila slaba tačka opensource zajednice dugo vremena. E sad, to što sam ja nekad u svojoj istoriji radio nešto na izvestan način, ne znači da je to i jedini ispravan način, i da svi koji danas počinju treba isto tako da rade. Ako sam ja svako jutro mazao tabane senfom i vezivao crvenu mašnu na auspuh od kola, da li to znači da svi treba tako da rade? Ja sam se zalepio za ovo jer mnogi ovde spominju to učenje kroz pirateriju kao da je to jedini, i uz to još i ispravan način.
Firma ne gleda da to ukalkulise procentualno u cenu. Naprotiv, prve godine ce mozda i verovatno biti u minusu. Da gleda procentualno da taj softver uracuna u cenu, ona bi ga dodala i nakon sto ga otplati - zar ce tada smanjiti cenu? Naravno da nece.
Pa caka sa amortizacijom je da preko nje ostvariš sredstva za nabavku novog osnovnog sredstva kad starom istekne životni vek. Problem kod nas je što svaki priučeni majstorčić misli da sa alatom od 10€ može da zaradi 1.000€. Gazda kupi jednu mašinu, i misli sad će da cure pare, ne treba ni održavanje i obnavljanje. Izraubuj je koliko god možeš. A to baš i ne ide tako. Kada pogledaš recimo hardver, PCI i AGP slotove i IDE konektore skoro ni nemaš na novim pločama, a do pre par godina ništa drugo nisi ni mogao da nađeš na ploči. Da ne spominjem ISA slotove i ostale standarde iz istorije (nedavno nam neko ponudio da preuzmemo specijalizovane kartice koje koristimo u poslu, i onda se ispostavilo da su one ISA, cena im je izuzetno niska u poređenju sa PCI koje mi koristimo, ali ploče sa ISA slotovima su skupe k'o đavo i mogu se nabaviti samo u inostranstvu, pa nam dođe maltene na isto). I onda recimo krenem da instaliram Ubuntu 10.04 LTS, kad ono ne može, te ne prepoznaje ovo te ono. Da ne spominjem XP i večiti problem sa SATA. I onda kad-tad skontaš da ti ipak treba novo.
Ako želiš da ostaneš konkurentan, naravno da nećeš oboriti cenu kad otplatiš osnovno sredstvo, nego ćeš ga zameniti novijim, i tako u krug. Mislim, mi stalno pričamo kako kaskamo za svetom, a Mile u radionici radi na strugu iz '65-te i pravi 5 komada nečega na njemu dnevno, a u istoj takvoj firmi na Zapadu robotizovano/kompjuterizovani strug štanca toliko kom u minuti. Ali zašto da menjamo, kad radi? Imamo suviše mnogo trange-frange trgovaca, koji samo žele da kupe jeftino a prodaju skupo, a pravih poslovnih ljudi koji znaju da ulože i održe proizvodnju izuzetno malo. Verovatno se zato i niko ne bavi osnovnim sredstvima na ozbiljan način, već kao nužno zlo koje moraju da iskažu u bilansima na kraju godine, kad ih predaju poreskoj upravi...