Dodjes,zaposlis se i mislis ok,sada sam zavrsio mnogo toga,ja radim...a ti u stvari ides na silne kurseve...tj.ti postajes KURSADZIJA...ides na medsinkurs,pa na språkkurs,pa na kjørekurs,pa na nasjonalfag kurs i tako godinama juris kurseve i kursevi jure tebe i ti stalno ides u neku skolu...ja mislim prvih 5 godina stalno...ali sve je to zivot.Dobar deo emigracije je ponovna skola i kusevi.Ti si kursadzija i ponavljac.I srecan si sto si to.Zivot je cudo.
Pita mene majka (sada dok sam bila na nasjonalfag-u u Bergenu):"Sta ti sada,u stvari,polazes?" (ne moze da pohvata ove silne kurseve).
Kazem ja njoj:"Ja sam ti sada se vratila u 2003.-u godinu,zavrsavam srednju skolu,jun mesec,4.godina treba da maturiram.Malo da utvrdim i potvrdim vec nauceno i placam za to sto ocu da obnovim gradivo.Eto,majko tu sam.".
Veze covek nema kada dolazi koliko ce u stvari da ide u skolu i sto ce jos biti srecan sto ide u skolu...sto je dobio mesto na nekom kursu,e he...skaces i radujes se kao malo dete.
Sada isto na kursu u Bergenu,kaze jedna nasa zena...zavrsila medicinsku skolu jos 1991.-godine pa nakon toga fakultet...ali eto je nakon 22 godine opet u srednjoj medicinskoj skoli.I onda smo zbijali sale,lako je zavrsiti fakultet ali ajde ti,druze zavrsi srednju medicinsku skolu.To traje i po 20 godina
.A kljucna rec kursa je bila da ti budes "faglig forsvarlig"...kako neces biti kada ides tolike godine u skolu,taman zavrsis,i opet se vratis,cisto da malo obnovis...
I stvarno si srecan..majke mi srecan si sto ides u skolu...Emigracija...sirok pojam!
MIRKA (gledam u tuznu jesenju noc,s pokisle grane lisce opada,u daljini cujem muziku
neku i pitam sebe gde li si sada...)