Vidim da ljudi stalno potenciraju finansijsku stranu odlaska i porodicu.
Ja sam, hvala bogu, verovatno jedan od retkih koji nije otisao zbog fiansijske situacije... tj, ja sam otisao uprkos tome sto mi je ovde sve sredjeno tako da mogu da skoro pa nista ne radim u zivotu i uprkos tome sto sam znao da ce u inostranstvu da me ceka ovaj zivot-da se vracam sa faxa/posla u 2am-u metrou... samo ja i prostitutke se vracamo sa radnih zadataka. Ali, kod mene su moji razvijali radne navike od malena, gluposti tipa cisti stakla na soferkama na benzinskoj, beri sljive orase na selu za neke smesne pare, radi kod tete u firmi i sl(valjda da vidim kakav je to zivot i kako bih ga se klonio) i ne da se ne kajem, nego sam presrecan svojom odlukom i presrecan sto su me roditelji od malena trenirali da budem dovoljno samostalan, svestan, spremali da jednog dana mogu da se osecam dovoljno samouvereno da odem u inostranstvo sam(mogao sam da studiram u BG-u a zivim kod kuce ali su oni insistirali da se preselim u Novi Sad, vidim sta to znaci ziveti van mesta u kom si rodjen i to mi bude odskocna daska za inostranstvo, jer su oni mogli da odu ali nisu hteli zbog nostalgije pa ne zele da ja tu gresku napravim), sada mi kukaju stalno kako im je tesko bez sina, ali kada ih pitam da li bi zeleli da se mozda vratim i sl, oteraju me u 3 lepe :D
sto se tice porodice, primetio sam da su ljudi ovde u ogromnoj zabludi.
u USA se porodica toliko forsira da je meni muka od toga! to je do granice izvestacenosti. eeej, da ja moram svakog hebenog vikenda da odem sa mojom devojkom 40 km u unutrasnjost Long Islanda da bih imao rucak, ispricao se i cak nekad prespavao tu subotu!? WTF!?!? sta ako necu, sta ako hocu da izadjem te subote?! eee, pa onda gospodja majka mora da napravi pasulj, kinou, meso, salate, isprzi plantan, zapece patlidzan i sl i donese enormne kolicine toga kod nas(uvek bar trecinu moram da bacim :/ ), i to dodje coporativno sa sve sestrama i bracom u nas stancic tako da ne mogu da ucim. znaci ovde mi deluje da ljudi koriste i najmanju glupost za porodicna/familijarna okupljanja, otprilike kao kod nas sto se koristi svaka prilika da se izadje sa prijateljima... sto se tice familije, ja sam devojkine baku i deku video vise puta u poslednjih godinu dana nego sto sam celu moju rodbinu u proteklih 3 godine. tako da ti porodicni/familijarni odnosi uopste ne moraju da budu zapostavljeni, negde su cak prenaglaseni, vise nego u Srbiji. naravno, to je i stvar kulture-moja devojka dolazi iz naroda kod kojih je to veoma bitna stvar, porodica, odlazak u crkvu i sl. ja uopste nisam siguran da je to pravilo u USA, ali hocu da kazem da nije nemoguce biti veoma orijentisan na porodicu i biti uspesan(oba roditelja su joj doktori koji imaju dve ordinacije/klinike/ambulante/ebem li ga kako bih to nazvao i jos su vlasnici velikog restorana koji, iako imaju menadzera, oduzima nesto vremena.)
Ono sto zaista jeste problem u odnosu na Srbiju, to je drustvo, drugari. ja, istina, imam druga sa kojim idem na skoro svakodnevne supe(koje zamenjuju kafe u 13h u Srbiji sa drustvom) ali to je retkost a ja to radim iz navike zato sto mi je to bila svakodnevica u Srbiji i pravo da vam kazem, jedva sam nasao druga koji je iz te price(neki car iz abu dabija)... sa njim provodim ceo lunch break cavrljajuci bas u onom nasem srpskom stilu, sednes na kafu u bastu restorana, blejis i pricas o random glupostima :D meni je to neophodno da se odmorim, izduvam, iskuliram... ee da toga ima malo vise i NY bi bio neprikosnoven :) ali toga nema, tj, jako je tesko naci osobu koja u tome uziva na nacin na koji su svi moji drugovi kod kuce uzivali. i pored toga sto sam nasao neko drustvo i sa kojima izlazim, nikako ne mogu da tvrdim da je druzenje na tom nivou na kom je u Srbiji i to mi jaaako nedostaje. Ja se stalno cudim zasto se moja devojka ne vidja cesce sa svojim drugovima koje poznaje jos iz detinjstva... ona mi se uvek zali kako je ipak u Med skoli, kako stalno ima da uci, sto je istina, ali kako onda provodis 12 sati nedeljno sa porodicom? mozes da provedes 10 sati sa sestrama a 2 sa drugovima... na kraju sam ja poceo da ih zovem i iniciram druzenja :)
Citat:
Ne vidim zasto bi neko hrlio u USA da radi kad mu je Evropa na cosku? ...
..
Ako razmisljam o osiguranjima, socijalnoj politici, dobrim pozicijama, dobrim skolama, kvalitetu zivota i blizini moje zemlje onda je EU mnogo bolji izbor.
@profin
da, sa naglaskom na 'u blizini moje zemlje'..
Vidis, moja rodjena sestra zivi u Parizu, ima decka Francuza i oni jedva cekaju da ona zavrsi fax i da se presele u USA(za njega mi nije bas najjasnije, jedino znam da mu je NYC kao omiljeni grad, ali sam nesto skeptican). do pre par godina, ja sam mislio da ce situacija biti suprotna-da cu se ja seliti sa USA diplomom nazad u West EU, ali ona je duboko razocarana i iako se bavi modnim dizajnom, misli da je za nju kvalitet zivota u Parizu, medjuljudski odnosi, sanse da budes nediskriminisan, sanse da ispunis zivot stvarima koje ti odgovaraju, neka sloboda i sl na mnogo nizem nivou. to je neki zakljucak mene i nje kada pricamo o nasim zivotima-mom zivotu u NY i njenom u Parizu. ja se nikad ne bih u zivotu menjao sa njom a ona cezne da bude u mojoj situaciji. sada na leto dolaze na mesec dana da provere lokacije za stanovanje i sl.
ja ne kazem, zivot u EU(blizu kuce) ima prednosti, cak sam godinama se spremao da odem u Munich da zivim, ucio nemacki, ulagao u sebe u tom smeru ali sam 'slucajno' zavrsio preko atlantika, ali je poenta ne da se ne kajem, nego da ne mogu da verujem koliko mi se posrecilo... naravno, to je utisak mene i moje sestre, ne znaci da je za sve ljude to najbolje.
[Ovu poruku je menjao Andrej013 dana 17.01.2013. u 12:27 GMT+1]