šupljine, tj. može se eksperimentalno provjeriti i odbaciti.
Moju pretpostavku saopštio sam ovde još početkom 2006-e godine, ali do sada
a ni sada nisu pokazane te „šupljine“. U kom ili kakvom interesu su one još uvek
tajna? Njih treba saopštiti bez ustezanja – na primer ovako:
U ovom citatu (crveni deo) postoji logička "šupljina":
Čemu eksperimentalna provera hipoteze ako ćemo je posle toga odbaciti?
Ta valjda odbacivanje ili usvajanje hipoteze zavisi od rezultata te
eksperimentalne provere, a to ne možemo unapred znati. Nadam se da
eksperimentatori, ako budu proveravali moju pretpostavku, neće imati slične
logičke rupe u glavi.
Koja svojstva bi imala nedetektibilna svetlost?
Ne postoje dve vrste svetlosti – svaka je i detektabilna i nedetektabilna – zavisi od
brzine u odnosu na neki inercijalni sistem.
Konstanta (brzina) c je uslov za ostvarenje detekcije.
U našem inercijalnom sistemu je detektabilna jedna svetlost, a u nekom drugom
inercijalnom sistemu druga svetlost. Svaka u svom inercijalnom sistemu ima ista
svojstva koja su nam do sada poznata.
Način na koji bismo mogli da potvrdimo (ili opovrgnemo) njeno postojanje već sam
ranije predložio i ilustrovao na strani 45 dana 26.02.2006. u 22:10
Postoje i jednostavniji eksperimenti sa svetlošću sa vasionskih izvora na kojima se
dešavaju neke promene (na primer promenljiv sjaj kod cefeida).
Nije brzopleto jer postoje samo dve mogućnosti – ili postoji ili ne postoji !
Tvrdnja relativista da ne postoji je još gora evo kako:
Po njima, kad bi postojala, onda bi je naše oko detektovalo.
To onda znači da bi naše oko moglo detektovati i elektromagnetske i
neelektromagnetske talase (oko je maltene svemoguće)
Budući da nismo detektovali svetlost drukčije brzine zaključili su da takva
svetlost ne postoji, jer kad bi postojala naše “svemoguće” oko bi je detektovalo.
Ovo je katastrofalno a ne naučno zaključivanje.
Ali ovde nije kraj jer dalje sledi ovaj rezon – po relativistima naše oko ima
svojstvo da bi moglo opaziti neku svetlost koja po njima ne postoji kad bi
takva svetlost postojala. Dakle naše oko ima “višak“ sposobnosti. Ta
sposobnost mu nikada neće trebati. Naprotiv, mi znamo da našim čulima
ne možemo opaziti neke pojave za koje znamo da sigurno postoje, a po
relativistima, eto, mi smo toliko obdareni da bi mogli opaziti i ono što
ne postoji – kad bi postojalo.
Naravno da ne možemo, ali postoji logička mogućnost koju treba proveriti
eksperimentima koji se principijelno razlikuju od do sada izvedenih t. j.
eksperimentima koji će nedvosmisleno pokazati čija je karakteristika konstanta c.