Citat:
entropy: Takođe da li bi svetlost brzine različite od c uopšte i bila svetlost imajući u vidu promenu same prirode talasa?
Na čemu temeljiš ovakvu svoju tvrdnju?
Svetlost nije promenila svoju prirodu - ona u principu nije EM talas, ali kada ima
brzinu c u odnosu na neki inercijalni sistem onda je ona detektabilna u tom sistemu
a u svim ostalim inercijalnim sistemima nije.
Konstanta c je uslov za ostvarenje detekcije, odnosno za ostvarenje interakcije
te svetlosti sa uređajima za detekciju EM talasa određenog raspona frekvencija.
Prema tome i u tom smislu je svetlost dualne prirode:
Ona je elektromagnetski talas u inercijalnom sistemu u kom ima brzinu c, a u ostalim
inercijalnim sistemima nije.
Konkretno za ljudsko oko svetlost ima dva uslova detekcije: frekventni i brzinski
Ovaj drugi - brzinski uslov važi i za bilo koji drugi detektor, ali nažalost detektorima
kao apsolutno obaveznim učesnicima u bilo kom eksperimentu kojim se istražuje
priroda svetlosti nije posvećena ni minimalna pažnja i to nam se osvetilo na sledeći
način:
Svi izvedeni eksperimenti za istraživanje brzine svetlosti i njene zavisnosti od
uniformnog kretanja u odnosu na detektor - ustvari su bili istraživanje prirode
detektora i svi su pokazali jedno te isto: detektor ne može detektovati svetlost
koja ima bilo koju brzinu nego samo onu koja u odnosu na njega ima brzinu c.
Iluzorno je bilo očekivanje da ćemo bilo kakvim eksperimentom detektovati svetlost
koja ima drukčiju brzinu - jer jednostavno nemamo čim.
Nesumnjivo naša je želja bila da istražimo brzinu svetlosti, ali rezultat eksperimenta
ne vodi računa o našoj ŽELJI koja nas je navela da pristrasno taj rezultat pripišemo
pojavi koju smo hteli ispitati ne razmišljajući dovoljno strogo o svojstvima ostalih
prirodnih pojava koje ravnopravno učestvuju u eksperimentima.
Ozbiljno naučno istraživanje mora voditi računa o svim svojstvima pojava koje
učestvuju u eksperimentima, a ne da se
ad hoc odnosno proizvoljno pripisuju
svojstva nekoj pojavi učesnici po principu "podrazumeva se".
U konkretnom slučaju - oku je pripisano svojstvo koje ono nema niti sme da ima
jer bi svetlost izgubila svojstvo jasnog i nepomešanog nosioca informacije.
Oko kao detektor
mora biti selektivno t. j. da od svih svetlosti različitih
brzina "odabere" jednu i to onu koja se ponaša kao EM talas u inercijalnom sistemu
oka.
Bilo kako da se krećemo uvek postoji neka svetlost koja u odnosu na naše
elementarne detektore u oku ima brzinu c. I to je ona koju možemo detektovati.
(ili po onoj kineskoj - kako god se okreneš...)
To je stvorilo iluziju o konstantnosti brzine svetlosti, a ustvari neka određena
svetlost može imati bilo koju brzinu, a "ako hoće" da bude detektabilna
mora
ispuniti uslov detekcije t. j. mora u odnosu na elementarne detektore ostvariti
relativnu brzinu c.
Prema tome drugi postulat STR treba menjati tako da glasi:
Detektabilna svetlost uvek ima brzinu c u odnosu na inercijalni sistem detektora.