Jedan tekst iz Aftenposten-a:
http://www.aftenposten.no/boli...et-for-a-bo-i-bat-7160885.html
Dakle,porodica sa dva deteta je za 15 minuta donela odluku da proda kucu i preseli se u katamaran.Tek tako.
Zivot na vodi,slobodan,drugaciji,menjanje stila zivota bez obzira na to sto nisu sami,i sto imaju decu.Jer zivot je na kraju krajeva samo jedan.JEDAN.
Zapao mi je za oko ovaj tekst i covece kolika je to razlika medju nama i njima.I neki od nas bi to zeleli,nekada da sve promene i krenu u nove pustolovine ali ne ide,mi uvek mislimo sta ce deca,kako ce,stesno je to za njih i tako prodje zivot...
Na stranu stavljam to sto ovaj par moze da proda/kupi kucu kada hoce...vec sam uhvatila ovaj tekst kao primer da se od zivota treba uzeti sve i ako se upadne u kolotecinu,menjaj sta mozes menjati.Deca se uklope brze nego sto mi to mislimo.
Sada osecaju slobodu na moru i promena urodila plodom...Zanimljiv tekst.U nasoj stampi nemoguc,nasem mentalitetu neshvatljiv...
Mi bi razmisljali kako ce se deca navici na promenu,jeli to sebicno sa nase strane,sta ce reci rodjaci,komsije...imamo toga puno iako mnogi nece da priznaju...a ovi se lepo spakovali i otisli na brod i zive sada tako...otplove vrate se,idu na posao,deca u skolu...sve funkcionise.
NB!Tekst nije napisan kako bi trazili brodove,selili se,vec poredjenja radi da se shvati da je zivot samo jedan,i da drugi nemas,vec da koristis ovaj sto imas,i pogledas da sve se moze uklopiti i svi se na sve mogu navici a posebno je namenjen onima koji su poslali na pp dileme oko toga kako se deca prilagodjavaju/porodica itd i kako je tesko napraviti promene u zivotu...Deca se naviknu na sve lakse i to daleko lakse nego mi,samo treba pustiti krila...
God Påske!
MIRKA (gledam u tuznu jesenju noc,s pokisle grane lisce opada,u daljini cujem muziku
neku i pitam sebe gde li si sada...)