Citat:
degojs:
A kako bi bilo da izvršimo poređenje tamo gde GUI ima izuzetnu prednost? Aplikacija ima toliko, da čovek ne zna koji primer da navede.
Što se mene tiče, kao što sam rekao i prethodnoj poruci, prednosti GUIja uopšte nisu sporne. Ili, da kažem ovako, nema jedne jedine stvari u kojoj mi izvestan nivo GUIzacije nije dobrodošao. Čak i sama konzola je udobnija kad kao terminal koristim KDEovu Konzolu, sa više sesija na jezičcima, obaveštenjima o aktivnosti/neaktivnosti pojedinih sesija, markerima, pamćenjem celog tog rasporeda između odjavljivanja i sledećeg prijavljivanja, itd.
Sporno je samo uljuljkivanje da je GUI dovoljan i svemoćan. Počev od opšte upotrebe (konzolno skriptovanje), pa do posebnih skriptujućih interfejsa za specijalizovane programe, puno posla se može automatizovati. Opet, na svakom je da odredi granicu šta će raditi ručno, a šta automatizovati; moja tolerancija je tu vrlo niska, često ću potrošiti vremena da nešto automatizujem iako bi mi manje vremena trebalo da to ručno uradim, ali bar neće biti tako dosadno (a u svakom slučaju će biti pouzdanije, bez tipičnih sitnih greška od ponavljanja do ponavljanja).
Dobar primer kako ja vidim spregu između GUIja, konzole i skriptovanja, bila bi moja upotreba Autokeda pri kraju studiranja (sad sam zarđao :)
U osnovnom prozoru Autokeda, sve alatne trake bile su isključene, osim one na kojoj je bila kutija za manipulaciju slojevima crteža; crtao sam sa jednom rukom uvek na mišu, a drugom rukom sam pozivao naredbe kucajući njihove skraćenice u Autokedovoj konzoli.
I miš je bio specijalan, povećane preciznosti, tako da mi je maksimalan pomak miša po podlozi bio oko santimetar (iako je taj miš, ruku na srce, kupio moj brat radi igara, meni je brzo legao kao rukavica :) Time sam predupredio iznerviranost kada u sred komplikovanije naredbe sa koordiniranim ubacivanjem parametara i biranjem tačaka, miš dođe do kraja podloge.
Zatim, kada je crtež trebalo da sadrži mnogo donekle različitih, a ipak ponovljenih elemenata, odmah bih se hvatao Autolispa. Tako je za jedan projekat trebalo iscrtati na kraju proračunski dobijen krak elise, sa nekoliko aeroprofila u preseku. Pošto je ceo posao bio potpuno matematički definisan prethodnim proračunom, nije mi ni na pamet palo da krenem to da crtam, već sam napisao skriptu koja je to odradila. Možda mi je čak trebalo i nešto više vremena da napišem skriptu nego da to ručno odradim, ali samo
možda (greške, vraćanja na doradu?) Dan danas (to je bilo krajem 2001.) ta se skripta u zdravlju i veselju koristi među studentima...
Ukratko, bio sam brz i retko smoren :)
Da ne bude moje zamerke važe samo za GUI, mislim da se slično dešava i u obrnutom smeru. Često primetim da neki koji se brže od mene snalaze u konzoli, rade u toj konzoli nešto što ću ja brže od njih uraditi u GUIju (npr. ono sa fish:// u KDEu). Odnosno, drže se konzole ko pijani plota :)
Citat:
degojs:
Skoro bilo koja tipa WYSIWYG.
Uh, ima jedan nezgodan problem sa ovim: često je potrebna veća količina discipline da se izbegne fušeraj, kako estetski, tako i funkcionalni, gde su otežani automatski i budući radovi na dokumentu.
Npr. pisanje u obrađivačima teksta. Ogromna većina korisnika, barem u sredinama u kojima se ja krećem, obilato koristi „objektnu traku“, tj. onu na koju su izbor tipa i veličine fonta, masnog, kurzivnog i podvučenog teksta, itd., kao i slobodno udarati tabulatore i entere širom dokumenta. Stilovi, šabloni, šta je to („a uz to i ne radi“)? :) Ja objektnu traku odmah isključujem, samo smeta, uključim je kad hoću da napravim prvu stranu, a nemam spreman šablon.
A ako se dokument priprema u TeHu, to je već druga priča. Fušeraj iz prethodnog pasusa će brzo biti eliminisan, jer korisniku neće ni izbliza biti tako lako da stalno bezveze menja pravila, već će za iole nekakvu efikasnost morati brzo da usvoji disciplinu stilova i šablona.
To ne znači da mislim da je pristup TeHa prava stvar, iako potpuno zanemarujem krivu učenja. Evo jednog konkretnog problema: ne postoji automatsko obeležavanje jezika teksta, koje GUI obavlja prateći izabrani tastaturni raspored. Tako će u GUIju tekst koji sadrži puno stranih reči imati pravilno proveren pravopis za reči oba jezika, hifenacija će biti pravilno izvršena, a uvek će pri ruci biti i odgovarajući rečnik i sinonimar. Uopšte, bilo koji alat za automatsku obradu teksta, a za koji je potrebno obeležje jezika, pravilno će raditi.