Prije svega pozdrav svima! 
Nalazim se u jednom životnom razdoblju gdje trebam odlučiti što napraviti od života. Vjerujem da se na ovom forumu nalazi dosta ljudi koji su otputovali u inozemstvo zbog boljeg posla, posla općenito - jer ga ovdje nema, ili ako ima slomit će te za sitnu paru. Trenutno sam bez posla ali sam radio od završetka škole sve i svašta, +12 sati dnevnog rada, poslije rad u 3 smjene, i terenski rad ali to je bilo sve na par dana i u mojoj državi. Relativno sam mlad, 20 godina, idem prema 21. Otići u inostranstvo, odreći se obitelji, prijatelja, započeti nešto novo? Viditi kako ljudi tamo negdje žive, rade, koji su njihovi problemi.. Zanimaju me iskustva ljudi koji su otišli, po mogućnosti ovako mladi, sami, znam da ih ima. Vjerujem da nije bilo lako, ali poslije tog nekog vremena(nekome 3 mjeseca, nekome godina, a nekome cijeli život) koje je potrebno da se navikneš, kaju li se što su otišli. Ja mislim da ne mogu ništa izgubit ako probam, osim što mogu doći u grupu narkomana i klošara s kojim moram stanovat u istom prostoru i to u nekim barakama ali, valjda nije svugdje tako hmm.. Pišite kakav je bio vaš dan, posao, kuhanje, hrana, pranje robe, život sa više ljudi u istoj kući gdje svi gone svoje, samostalnost.. Kako s novim jezikom, govorom, koliko treba vremenski kad si s ljudima i kad ti je nužda, da se nauči dovoljno za neku komunikaciju. Sve me to zanima jer planiram otići, trgnuti se, prepoloviti to jednom i reći mogu to napraviti, nemam što izgubiti a kući se mogu uvijek vratiti(gdje neću imati posla, ili raditi na crno za 15€ na dan). Da napomenem hrvatski sam državljanin i imam otvorene granice EU po pitanju zaposlenja, ne trebaju mi dozvole i slično. Završio sam za električara ali nažalost radio sam godinu i pol posao ŽNJ van moje struke baš iz razloga nemogućnosti pronalaska posla u struci. Ali radio sam i tražio bolje i poslije sam našao, radio sam kao električar slabe struje(alarmi, videonadzori, montaže, programiranje i puštanje u rad). Nažalost to je trajalo nešto manje od godinu dana nakon čega propada i otkaz. Mislim da ako ću ikad otići da je najbolje vrijeme sad, ni kučeta ni mačeta što bi se reklo hahah. I na kraju malo sam razvukao ali hvala na čitanju i utrošenom vremenu, svaki savjet i podijeljeno vaše iskustvo je dobrodošlo 
Nalazim se u jednom životnom razdoblju gdje trebam odlučiti što napraviti od života. Vjerujem da se na ovom forumu nalazi dosta ljudi koji su otputovali u inozemstvo zbog boljeg posla, posla općenito - jer ga ovdje nema, ili ako ima slomit će te za sitnu paru. Trenutno sam bez posla ali sam radio od završetka škole sve i svašta, +12 sati dnevnog rada, poslije rad u 3 smjene, i terenski rad ali to je bilo sve na par dana i u mojoj državi. Relativno sam mlad, 20 godina, idem prema 21. Otići u inostranstvo, odreći se obitelji, prijatelja, započeti nešto novo? Viditi kako ljudi tamo negdje žive, rade, koji su njihovi problemi.. Zanimaju me iskustva ljudi koji su otišli, po mogućnosti ovako mladi, sami, znam da ih ima. Vjerujem da nije bilo lako, ali poslije tog nekog vremena(nekome 3 mjeseca, nekome godina, a nekome cijeli život
) koje je potrebno da se navikneš, kaju li se što su otišli. Ja mislim da ne mogu ništa izgubit ako probam, osim što mogu doći u grupu narkomana i klošara s kojim moram stanovat u istom prostoru i to u nekim barakama ali, valjda nije svugdje tako hmm.. Pišite kakav je bio vaš dan, posao, kuhanje, hrana, pranje robe, život sa više ljudi u istoj kući gdje svi gone svoje, samostalnost.. Kako s novim jezikom, govorom, koliko treba vremenski kad si s ljudima i kad ti je nužda, da se nauči dovoljno za neku komunikaciju. Sve me to zanima jer planiram otići, trgnuti se, prepoloviti to jednom i reći mogu to napraviti, nemam što izgubiti a kući se mogu uvijek vratiti(gdje neću imati posla, ili raditi na crno za 15€ na dan). Da napomenem hrvatski sam državljanin i imam otvorene granice EU po pitanju zaposlenja, ne trebaju mi dozvole i slično. Završio sam za električara ali nažalost radio sam godinu i pol posao ŽNJ van moje struke baš iz razloga nemogućnosti pronalaska posla u struci. Ali radio sam i tražio bolje i poslije sam našao, radio sam kao električar slabe struje(alarmi, videonadzori, montaže, programiranje i puštanje u rad). Nažalost to je trajalo nešto manje od godinu dana nakon čega propada i otkaz. Mislim da ako ću ikad otići da je najbolje vrijeme sad, ni kučeta ni mačeta što bi se reklo hahah. I na kraju malo sam razvukao ali hvala na čitanju i utrošenom vremenu, svaki savjet i podijeljeno vaše iskustvo je dobrodošlo
2Sviđa mi se :thumbsup: 2