Citat:
Po onoj narodnoj "Kud svi Turci...", da, to je tako, ali ima li volje sa one druge strane da prihvate ćirilicu?Kad se već razumemo u usmenoj komunukaciji zašto to ne bi mogli i kad je reč o pisanoj reči?Očigledno da nema volje i želje sa one druge strane. Meni ne predstavlja problem da pročitam latinicu, ali nekome jeste problem da pročita ćirilicu i to jeste za razmisljanje, jer očigledno onda nismo u ravnopravnim partnerskim odnosima.
Da li ima volje? Mislim da je to pogrešno pitanje, ali da pokušam da odgovorim. Trenutno bi verovatno mogli da kažemo da nema, s'obzirom da se ćirilica ne uči u Hravatskim školama od '91. To je već politički problem. Praktično, ako izračunaš, generacija koja je tad krenula u školu sad ima 24~25 godina a među njima čak i ako ima nekoga ko bi imao volju da sarađuje - kako kad ih nikad niko nije učio ćirilicu? Kako će on da pročita tvoj tehnički crtež?
Da li možeš da ga nateraš da nauči ćirlicu da bi sarađivao sa tobom? Možda, ali lakše je tebi da napišeš na latinici koju već znaš nego on da uči ćirilicu. ...a ko hoće da se bavi politikom - neka ide u politiku - tamo nema potrebe za tehničkim crtežima.
To je kao da kažeš da ja kad sarađujem sa Englezom nisam u ravnopravnim partnerskim odnosima zato što ja koristim engleski, a on ne zna srpski. Kakve to veze ima sa partnerskim odnosima i sa time da li će proizvodnja biti na vreme i da li će se uraditi posao na najbolji mogući način?
Ako je UNESCO zbunjen treba im staviti do znanja, mada baš me interesuje odakle ti ta informacija? U ostalom, dok je Srbija suverena zemlja, neće nam organizacije UN stvarati pravopis. Zanima me da li ti više veruješ tim podacima iz UNESCO-a ili srpskoj Akademiji Nauka i Umetnosti, srpskim lingvistima, srpskom pravopisu itd itd?