Izgleda da su svi ideju o zaštiti prava dizajnera (minimalnom cenovniku) shvatili pogrešno.
Cenovnik ne bi bio orijentisan na klijente sa zapada, već na naše ljude koji nemaju ideju koliko dizajner u stvari treba da naplati.
Ovde ne pričam o back-endu i developerima, već čisto vizuelna strana.
A zašto minimalni cenovnik -- da bi (web, print) dizajneri mogli da se pozovu na neki dokument, kada im klijent kaže „to je preskupo”.
Primera radi, u Srbiji ima stvarno puno ljudi čiji se rad po kvalitetu može meriti sa radovima dizajnera sa zapada.
Zašto onda i cene ne bi bile bliže zapadnim?
Naravno, ni ideja o cenovniku nije idealna.
Bilo bi dosta rupa, kao npr. ovo što ste spomenuli -- da neko pokaže cenovnik i kaže „ja ću Vam naplatiti 50% jeftinije”, ali to bi uglavnom bili klinci koji vijaju poslove bez obzira na profit, a samim tim ni dizajn neće biti zadovoljavajućeg kvaliteta, pa će valjda klijenti shvatiti neke stvari.
Citat:
bluesman:
Recimo, je ne mogu nasem coveku da trazim $15000 za sajt.
U tome je i problem. Ako tvoj rad i utrošeno vreme vredi toliko, zašto ne bi tražio?
A samo neozbiljan klijent bi te proglasio za ludaka. Uvek će biti klinaca koji rade sajtove za džeparac, a takvi klijenti su upravo za njih.
Dragane, moram priznati da ni meni nije jasno kako dizajner može garantovati CTR.
Nisam upućen u e-marketing, tako da si možda i u pravu, ali mi ipak nije jasno.
Izvinjavam se ako vam je ovo sve konfuzno, skoro sam ustao.
» Mom, mom, look what I did, mom!
» Look what I did to my hands, I broke 'em!