Tusidisi
Član broj: 329232 Poruke: 3 *.cpe.vektor.net.
|
Preko dve godine pratim ovu temu, tačnije od dana kada mi je palo na pamet da apliciram za državljanstvo. Mnogo korisnih informacija sam dobio na ovom forumu pa sam rešio da vratim istom merom tj. da opišem svoj put.
Krenuo sam da učim Mađarski od početka 2014, a u avgustu sam zakazao predaju novembar u Beogradu. Učio sam Mađarski u školi jezika, pa na privatnim časovima. Slušao sam mađarski radio, gledao neke emisije na youtube-u, slušao materijale iz hallo itt Magyarorszag, gledao filmove sa titlom.
Došao je dan za predaju. Kao i svi ostali došao sam u ambasadu u dogovoreni termin. Pozvonio na interfon na donjem ulazu i posle par rečenica su mi otvorili vrata (Objasnio sam zašto sam došao). Nakon nekog vremena su me pozvali u ovde već poznatu prostoriju. Dve žene su bile sa druge strane stola. Pitali su me razna pitanja, uglavnom ona koja se spominju ovde (Da kažem nešto o sebi, čime se bavim, kako provodim slobodno vreme, pitali su me malo detaljnije o poslu, porodici i sl. Takođe, da li sam bio u Mađarskoj, šta sam tamo video, šta mi se svidelo i sl, zašto tražim državljanstvo itd.) Intervju je bio neprijatan jer su me ispravljali na svakoj i najmanjoj gramatičkoj grešci i samo dobra koncetracija i jaka volja su mi pomogli da ne puknem posle tolikog broja prekidanja. Iako sam na pitanja odgovarao sa nekoliko rečenica, tražili su od mene da nastavim dalje da dajem opširnije odgovore, jer nekoliko rečenica kažu nije dovoljno. Za sve su imali podpitanje, tako da nikakvo učenje napamet ne bi sigurno prošlo. Trajalo je jedno pola sata. Nisu delovali zadovoljno, ali su popunjavale dokumentaciju. Dale su mi da potpišem dokumentaciju i rekle da nastavim da učim.
Jezik sam nastavio da učim. U februaru su me zvali iz Budimešte, navodno da provere neke moje podatke. Naravno u pitanju je bila provera jezika. Ta provera nije bila teška (Jesam li ja taj i taj, kako mi se zove predah, gde hoću zakletvu i zašto baš tamo, da sam sam aplicirao), međutim obzirom da se za razliku od predaje ne pripremite psihički jer ne znate koji dan i u koje vreme bi vas mogli pozvati poprilično je teško i mislim da se tu čovek može lako zbuniti ako nije 100% spreman.
U aprilu sam dobio pismo iz ambasade u kome se navodi da sam prihvaćen i da treba da se javim za zakletvu. Javio sam narednog dana da zakažem termin. Objasnio sam im zašto zovem i dobio predlog termina zakletve koji sam prihvatio. Nekoliko dana pred zakletvu su me zvali da me podsete za zakletvu (ponovo faktor iznenađenja je otežao taj razgovor, ali nije bilo komplikovano).
Na zakletvu sam kao i ostali ljudi došao u dogovoreno vreme ispred ambasade. Ravno u podne su pozvali sve da uđu. Prozvali su da vide da li su svi tu. Bilo je tu i mađarskih i srpskih prezimena. Prozivali su na onda pojedinačno da potpišemo dokumentaciju i tu brzopotezno pitali jedno pitanje (kada ste rođeni uglavnom). Tu su nam podelili i statističke obrasce i još jedan dokument koji do tada nisam video, međutim u tom dokumentu se popunjavaju samo opšti podaci, tako da nije bio neki problem. Nakon toga su nam objasnili kako će izgledati zakletva i još neke stvari i onda je počela zakletva. Nakon zakletve se pio šampanjac i sok i nakon toga smo se razišli.
Sve u svemu proces je dosta težak i zahteva baš dosta truda i živaca iako možda to izgleda jednostavno kada pogledate ovo što sam napisao. Ozbiljno učenje jezika je neophodno i pored toga ceo proces je igra na sreću. Ili prihvatite te dve činjenice ili odustanite. Srećno svima!
|