Na prethodno prikazanom dijagramu t' i t" su ocekivane, odnosno pretpostavljene vrednosti trajanja propagacije svetlosti duz dva razlicita puta. Medjutim eksperiment je pokazao da
t'=t", stoga bar jedan od ta dva izraza nije tacan.Vrednosti su prepostavljene, na osnovu pretpostavke o postojanju apsolutnog referentnog sistema i apsolutnog vremena. Relativisticko objasnjenje rezultata eksperimenta je da horizontalni krak interferometra "trpi" dilataciju.
![](https://static.elitesecurity.org/tex/6299508f8ce1688d4c748aacd14d8e65.png)
Dakle smatra se da je pretpostavljeni izraz za t" korektan, dok je pretpostavljeni izraz za t' pogresan jer je duzina horizontalnog kraka umanjena za relativisticki faktor
![](https://static.elitesecurity.org/tex/55f954af60a06de24a3c64efe8879b4f.png)
.
STR je aproksimacija OTR, i tu nema sta da se diskutuje.
Striktno govoreci domen vaznosti STR se odnosi samo na inercijalna kretanja. Ako su ubrzanja tela mala i ako su mase tela male u odnosu na njihova rastojanja, STR je dovoljno dobra aproksimacija OTR (ono sto je zanemareno je zakrivljenost prostor-vremena usled postojanja energije u prostoru).
Uzmimo kao postavku zadatka da Zoka osciluje oko Pere.
Dakle, Zoka se krece neinercijalno i vrsi pretvaranje energije iz jednog oblika u drugi (odnosno vrsi rad) za svoje kretanje, dok se Pera krece po inerciji i ne trosi energiju za svoje kretanje. Ako zanemarimo zakrivljenost prostora koja se manifestuje kao gravitaciono privlacenje Zoke i Pere, i ako zanemarimo Zokino zracenje energije u okolni prostor, problem se moze posmatrati u okviru STR.
Izaberimo Dekartov koordinatni sistem K(x,y,z,t).
Pera i Zoka se krecu u ravni y=0,z=0 pa se racun moze pojednostaviti razmatranjem samo koordinata od interesa tj. x i t u 2D.
Posto je izabrani koordinatni sistem inercijalan metricka forma dobija izraz
![](https://static.elitesecurity.org/tex/112de6938d2f34de34f443b8f8c592df.png)
, na osnovu definicije o konstantnosti brzine svetlosti, gde
![](https://static.elitesecurity.org/tex/6a5b86cce0a5ec32145be23269acaa4f.png)
predstavlja sopstveno vreme.
Parametarske jednacine kretanja:
Pera:
![](https://static.elitesecurity.org/tex/5532a8979df401a8f23127e1b432a52e.png)
Zoka:
Trajanje vremenskog intervala izmedju dva njihova susreta:
![](https://static.elitesecurity.org/tex/15ade5c89fa1f33330d10a5f8736b436.png)
za Peru
![](https://static.elitesecurity.org/tex/5dd091b95f886f84df455f0edb26398b.png)
za Zoku
Osnova ovog racuna je Ajnstajnovo otkrice da je duzina intervala
![](https://static.elitesecurity.org/tex/6a5b86cce0a5ec32145be23269acaa4f.png)
koji se definise za dve tacke i krivu koja ih spaja, invarijanta, nesto sto je isto za sve posmatrace, bez obzira kojim koordinatama opisuju kretanje. Interval T je u opstem slucaju kompleksna velicina, ako je cisto realna tada se zove trajanje, a ako je cisto imaginarna onda se zove rastojanje. Druga pretpostavka je da je masa mirovanja nesto sto je isto za sve i fiksira vrednost c koja odredjuje skalu (na skriveni nacin preko osobina atoma). Posledica ovoga (ili obrnutom logikom pocetna pretpostavka iz koje se izvodi metrika i izraz za relativisticku energiju) je da fundamentalni parametri prirode
http://math.ucr.edu/home/baez/...ticleAndNuclear/constants.html imaju iste skalarne vrednosti i da je 4D prostor-vreme lokalno izotropan, homogen za svakog posmatraca. Drugim recima malo parce prostor-vremena se moze na tacno odredjen nacin izjednaciti sa drugim parcetom prostor-vremena i matematickim transformacijama "iseci, preneti i zarotirati tako da se poklopi sa sebi jednakim" od jednog do drugog posmatraca. Ne moze se tek tako uporediti malo parce prostor-vremena u okolini jednog dogadjaja sa okolinom drugog dogadjaja.
[
Ovu poruku je menjao Cybernoid II dana 13.08.2004. u 19:55 GMT]
#!/usr/bin/basho
mv frog ancient_pond
echo "Splash!"