Ovde je najveci problem sto je himna Srbije sa religijskim elementima i ne odgovara uhu i srcu svim njenim gradjanima.
Medjutim, ta himna je uzvojena zakonskim putem sto znaci da odgovara vecini u Srbiji.
To je koliko ja znam stara himna Srbije i tako i treba da se tretira, kao svecana pesma koja asocira na nastanak ove zemlje. Ako mogu Amerikanci, koji imaju mnostvo raznih naroda i religija, da pevaju i postuju himnu u kojoj se pominje bog (rekao bih hriscanski), zasto se mi ne bi mogli ugledati na njih i ovog puta.
Ljajic je dozvolio sebi, da iz svojih licnih (nacionalnih i religijskih) poriva, ne igra za reprezentaciju.
Pokazao je da ne postuje vecinu u Srbiji, a zasto bi je onda predstavljao u medjunarodnim utakmicama?
Ovu drzavu je stvarao srpski pravoslavni narod u velikoj vecini, koji je krvario, ginuo i radio za nju. To sto se u tekstu himne obracamo pravoslavnom bogu, treba shvatiti vise kao tradiciju koja je vezana za ovu zemlju, kao americko: "in god we trust". A ovo sto sam napisao o stvaranju Srbije ne znaci a priori da u Srbiji nema mesta za druge narode i religije. Sta vise, mislim da mi Srbi imamo premalo samopostovanja kada su u pitanju manjinska i nacionalna pitanja, i da se nekako previse trudimo da se dodvorimo svima.
Sa druge strane, imamo Mihajlovica koji je najavio "uvodjenje reda" u reprezentaciju. Najavio je mere, ugovore, pravila. Nisam siguran da li mu je ovo sa himnom promaklo u smislu mogucih incidenata, ili je jednostavno rezonovao slicno kao ja gore, ne znam. Ali ako hoce da ih disciplinovano vodi, onda ne bi smeo da popusti ni po jednom pitanju.
Ovi se prepanuše, a Marko, onako srdit iza sna, uze jednog po jednog darivati: kog
sabljom, kog buzdovanom. Nije se ni triput okrenuo, a već svih sedam s dušom rastavi.