Mi preko godinu dana imamo casove preko skajpa i imamo uglavnom pozitivna iskustva. Pisanje na tabli kao i domaci zadaci radimo uz google docs (google drive) gde moze vise ljudi odjednom da pise u istom dokumentu i da uzivo vidi promene. Takodje deljenje dokumenta sa domacim je isto prakticno i dosta olaksano, pogotovu nasem ucitelju jer ja od osnovne skole ne umem da pisem olofkom, mislim umem da pisem al ne umem da procitam posle. Ovako domaci ili prepisujemo u kompletu u dokumentu (vezbamo prepisivanje) ili zapisemo samo resenja pa ili procitamo na casu ili uciteljca proveri kad god ima vremena, odma nam ispravi tu i zapise komentare i revizije zasto i kako. Plus nam sve to ostane tu kao istorija i lako se pretrazuje i sve ostalo.
A mislim da je ogromna prednost jer imas ceo cas posvecen samo tebi, za razliku od kurseva gde cela grupa deli vreme.
Sa druge strane, dobra stvar ici u skolu (barem skole locirane u norveskoj) je ta sto upoznas dosta ljudi koji uvek imaju nesto korisno za podeliti,....
Vidiš, moj profesor je gledao domaći na času, ti si imao sreće ako je tvoj gledao domaće zadatke odvajajući vremena za vas kući, a da to vreme nije plaćeno.
Druga razlika je što i ja kao i ti provodim ceo dan uz računar, danas sam recimo crtala 12 sati bez prekida. Toliko mi se ogadio kompjuter, da mi je prosto uživanje kad osetim olovku u ruci i vučem linije po papiru. Nezamenjivo iskustvo. Zaha Hadid, jedna od najpoznatijih arhitekata današnjice, izjavila je jednom prilikom kako ona uopšte ne uzima olovku u ruke i crta skice, već sve pravo u 3D scenu. Arhitekta koji ne crta na papiru, salveti, uglovima stranica sveske?Tu su bili silni komentari - ma koliko komjuteri olakšali i unapredili rad, neke stvari su evergreen. PDF knjiga ne može meni da zameni štampano, kao ni virtualni čovek onog pravog.
Skype ste navelli kao prednost zgog jedan-na-jedan nastavu. Dakle nije Skype kao Skype čar, već individualna nastava protiv grupne (u školi, na kursu). Naravno da j najbolja individualna nastava, koja je i najskuplja, i još bolje i da je taj profesor tu kraj tebe, samo za tebe. Ovo je pak moguće samo u Beogradu, možda Novom Sadu. U ostalim gradovima nema profesora koji bi držao individualne časove, već su to beogradski profesori koji putuju za vikend u unutrašnjost, da bi držali grupi - van Beograda nije nikad veća od troje-četvoro ljudi.
Treće, neki ljudi bolje uče u grupi, neki sami. Ekstrovertno i introvertno učenje, kao što neko bolje pamti vizualno, pišući, a drugi slušajući. Ja npr. bolje učim u grupi, volim da su ljudi oko mene, baš zato što tokom rada nemam mnogo komunikacija sa drugima, ruka mi otpala od kliktanja mišem i ogrbaviću uz komjuter.
I da, sprijateljiš se sa ljudima na kursu pa razmenjujete iskustva, to je najbolji deo.
Ah, Dalibore, zar da gradiš samopuzdanje na saznanju o slabostima, omaškama drugih? "Vidi, ni on ne zna, dobro je, nisam glup"? Nisi hteo ovo verovatno da kažeš, a samo je ispalo tako. Verujem da si hteo reći: dobro je, i drugi nisu perfektni i nisam ni ja, i tako lakše prihvatam svoje nesavršenstvo.