Citat:
srki:
Ako neko hoce da pomogne sa nekim malim banalnim programcicem da ljudi koji rade na velikim komercijalnim projektima ne bi gubili vreme onda izdavanjem tog banalnog programcica ti uopste neces nista pomoci a da si je izdao pod recimo bsd licencom ti bi pomogao napretku covecanstva jer recimo nista ne gubis sto si nekome dao neki banalni programcic recimo za konvertovanje teksta iz unix u windows format.
Ali početna ideja („GNU“) nije bila da se napravi „banalni programčić“, nego čitav operativni sistem. GPL licenca je tu da služi tom cilju.
Citat:
Sa GPL-om vi terate ljude da izmisljaju toplu vodu i da gube vreme oko nekih banalnih stvari.
Ne, Srki,
ti sebe teraš da izmišljaš toplu vodu. Ti uvek imaš izbor — objavi tvoj program pod GPL licenom, ili nemoj da koristiš GPL softver. Takođe, ako ne želiš da koristiš GPL softver, neretko postoje i programerske biblioteke koje obavljaju taj isti posao (samo ponekad moraš i da ih platiš).
Citat:
Stvarno koja je poenta izbacivati neke sitne programcice pod GPL umesto pod recimo LGPL?
Sve je lepo objašnjeno na stranicama Gnu projekta, pa čak i zašto se preporučuje da i
biblioteke budu pod GPL licencom. Upravo je cilj da se sloboda u radu sa programom obezbedi svima i za što veći broj programa, a ako je to moguće postići i za izvedene programe, treba tome i težiti.
Znači, ideja koja je pokrenula Gnu, samim tim i bila osnova za GPL je da
sav softver treba da bude slobodan. I zato je licenca takva. Da li su ti razlozi ispravni, ili ne, je za neku drugu raspravu.
Branko, što se inovacije tiče, opet bih se pozvao na akademsku sredinu. A primeri „inovacije“ koje navodi degojs (tablet PC? pa to se reklamiralo pre jedno 6–7 godina, uz sve te iste mogućnosti, samo naravno nije bilo „PC“, i minus 5 godina razrade rešenja u praksi) su više parodija, nego ozbiljna inovacija. Inovacija u preduzećima je usmerena isključivo na komercijalnu dobit (a naročito u sadašnjim vremenima kada nije baš lepo poslovati u IT oblasti), i radi se u interesu onih koji drže kapital, a ne u interesu „čovečanstva“. Možda se interesi ponekad poklapaju, ali to je samo kratkoročno.
Poenta je da nije novac = inovacije (uostalom, većinu „inovacija“ koje
eksploatišu velike firme su učinili manji preduzetnici, ili već davno propala ili marginalizovana preduzeća; naknadno, oni su „otkupljeni“ i sve je to ušlo u „intelekt“ novog preduzeća).
Citat:
Vratio bih se SCO grupi i njihovoj tuzbi protiv IBM-a. Da li je moguce da je IBM bio trojanski konj u ovom slucaju?
Svakako da postoji mogućnost i za tako nešto (sve neke teorije zavere smišljate :-), ali mislim da je malo verovatno. A evo i zašto.
IBM je preduzeće koje se bavi proizvodnjom hardvera (znači ono „tvrdo i opipljivo“, a ne nekom prodajom magle zvanom „softver“ ;-), i oni su tu uskočili samo da bi iskoristili zanimljivo i privlačno ime „Linux“. IBM ulaže gomile novca u razvoj
hardvera, a softver proizvode u skladu sa hardverom. Njima je Linux doneo malo pažnje (koje bi preduzeće stavilo Linux jezgro, uložilo u njega dosta para, oformilo odseke za podršku, programiranje, dokumentaciju, i sve ostalo, osim da iskoristi popularnost Linux-a — adekvatna tehnička rešenja su sigurno mogli naći i u AIX-u i zasebnim rešenjima) koja im je veoma nedostajala.
Uopšte, problemi sa Linux-om i njih pogađaju (oni su ti koji prodaju superračunare sa instaliranim Linux jezgrom na virtuelnim mašinama — ne verujem da bi išli toliko daleko da na ovaj način pokušaju da diskredituju Linux). Uz to, oni su i dalje preduzeće koje je „veće“ od SCO-a, Microsoft-a i većine ostalih. Tj. njima je Linux više koristio nego što je štetio.
Mada, sumnjam da će one njihove kvantne računare pokretati Linux jezgro. Tj. bar se nadam ;-)
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.