Moskva i Minsk štrče po "Mortgage as a percentage of income", jer je raslojenost ogromna. Sa jedne strane oni koji jedva spajaju kraj sa krajem, a sa druge strane milioneri i milijarderi (kojih ima relativno mali procenat), pa je prihod dosta manji u odnosu na cene nekretnina, jer većina onih koji imaju svoju nekretninu istu je dobila u vreme komunizma, slično kao i kod nas u Beogradu.
Beograd ima relativno visok procenat stanovništva sa dobrim platama u poređenju sa ostalim gradovima u Srbiji, jer su tu sedišta velikih kompanija, predstavništva stranih kompanija, vladin sektor, veliki klinički centri, najveće IT kompanije, velike državne firme. I sve te plate vuku prosek na gore.
Interesantni bi bili podaci kao u gornjoj tabeli, ali za one koji su sa prihodima ispod medijane (50% građana sa nižim prihodima od drugih 50%), kao i za druge gradove Evrope, jer i naši kad odu u inostranstvo, teško da u prvih godinu-dve upadnu sa platama u onih 50% sa višim platama, već su uglavnom u onih 50% sa nižim platama.
Lično znam 5 ljudi koji su u zadnje 2 godine prešli u Beograd i zadnjih godinu dana su intenzivno jurili da kupe stan u novogradnji. Ništa luksuzno, ali ne i da bude nešto bez veze i loša lokacija, i jedva su uspeli da nađu nešto što im odgovara. A prihodi (plata plus nešto privatno sa strane) od 1400 do 2000€ mesečno, dakle nije im bio problem da plate, ali nisu hteli da se zaleću i plaćaju neki "luksuz" koji im nije potreban i za koji je cena 20-30% veća od realne jer je investitor zamislio da to može da proda (na kraju možda i proda, jer se uvek nađu oni kojima novac nije problem, a ne razumeju se mnogo u gradnju, ove koje znam su i završili neki fakultet iz oblasti tehnike i sa strane se bavili nekim zanatom tipa elektro-instalacija i sličnih stvari koje imaju indirektnog dodira sa građevinom).
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.