Ja sam mozda malo poseban slucaj, u vojsci su mi najbolji drugovi bili Madjari, sredinom 90tih sam prvi put dosao u Budimpestu, i osetio sam kao da sam tamo vec ziveo u nekom proslom zivotu,
sve mi se svidelo, posto sam i tada bio privatnik, umesto 2 dana da ostanem, ostao sam 7, otkrio sam diskoteke, razna mesta za zabavu sa strancima i domacim ljudima....
Uvek sam po neku rec ucio, jos od tada, a zatim sam znao da odem u Budimpestu po nekoliko nedelja da izlazim po diskotekama,
upoznao puno raznih ljudi, imao sam devojke madjarice iz Vojvodine, i uvek sam od njih po koju rec ucio.
I na kraju sad sam poslom vezan za Budimpestu, grad se promenio u poslednjih 20 godina, mentalitet takodje, sve se izmenilo, danas je i mnogim ljudima u
madjarskoj prioritet da napuste zemlju, posle pada komunizma osetio se neki entuzijazam, zatim pred ulazak u EU takodje, a danas to se vise ne vidi,
nema vise tog poleta, neka depresija, i cini mi se da je mnogo lepih devojki otislo preko na zapad, nema ih vise, ne mozete kao nekada od
100 devojki na ulici videti 10 prelepih, danas ako od 100 vidite 2-3 i to je uspeh, izgleda da sve sto vredi odlazi.
putniknamernik