pre 8 meseci zena je pocela da prica o Norveskoj. posle informisanja skontali smo da je norge nasa buduca zemlja. ja sam dao otkaz u firmi gde sam zaradjivao hiljade evra, zena je zatvorila svoje lokale (prepustila ih radnicama koje su nam dale minimum minimuma za opremu i slicno, znaci nikome nismo dali otkaz i slicno) koji su radili u plusu. mene su kolege ubedjivale da radim glupost, tipa sanse nema naci posao, da slazem i odem koji mesec na neplaceno, ne znam jezik. tek koji je pakao zena morala da prezivi u svom krugu poznanika i porodice necu ni da pricam. jednostavno covekova navika je da se povlaci a mi smo odlucili da odmah iza nasih ledja stavimo provaliju. nema nazad i nema povlacenja. pukovnik ili pokojnik. pa znate koji smo pakao preziveli u norge, jos sa detetom od 2,5 godine. desetine negativnoh odgovora dnevno, sto mojih sto njenih od poslodavaca. i sve vremene smo se tesili da nam treba samo jedna ponuda. to sam i ostampao i zalepio na zid sobe. TREBA NAM SAMO JEDAN POZITIV. i dobili smo ga. sve se promenilo i prezadovoljni smo. i daleko smo sada mirniji i spokojniji a ona je i prekljuce dobila ponudu za posao u Bergenu. i nju cemo odbiti jer za sada nam je sever savrsen. ljudi ako ste krenuli u ovu pricu onda je gurajte do kraja. do dobijanja ugovora jer je to najvaznije. nekome treba mesec a nekome 2 godine bitno je samo ne odustajati i ne povlaciti se nazad jer je nazad provalija a vreme prolazi. pa pola mojih bivsih kolega nece ni da prica samnom na skajpiju. prvo su me ismejavali sto dajem otkaz a onda sto mislim da mogu bilo sta uraditi u norge. kada su skontali da sam nasao posao, da radim u kompaniji koja ceni radnike i njihov rad, da zivim u zemlji koja ima buducnost i da mogu da dovedem porodicu a uz to imam vecu platu nego sto oni imaju samo su me jedan po jedan izbacivali sa liste u skajpiju. hvala onima koji nisu.
Potpis
Verdens Ende vil komme som en lettelse for oss