To ti je pitanje koje iziskuje vise filozofski nego precizno-realan odgovor.
1) Na poslu ti ne treba ali je sigurno da bi poslodavac voleo da ti kao njegov zaposleni u Norveskoj govoris norveski.
2) Na salterima ce svako sa tobom progovoriti na norveskom ali je u svakodnevnom zivotu neuporedivo lakse funkcionisati ako znas jezik nego kada ga neznas.
3) Ukoliko zelis imati stalnu radnu dozvolu,moras imati 250 plus 50 casova norveskog i taj papir moras predati da bi dobio tu dozvolu.Bez toga,nema ni dozvole medjutim svi imamo razlicite ciljeve.Neko zeli doci na 3 meseca i vratiti se,a onaj ko zeli ostati,trebalo bi da razmislja u pravcu uzimanja stalne dozvole a ne stalno se majati sa policijom i spajanjem diplome i posla i cuda...
4) Neko je dosao ziveti a neko preziveti.Ciljevi su nam razliciti.
Sa znanjem norveskog jezika,ces i preziveti i ziveti.Bez znanja norveskog ces preziveti,ali ti bas i neces znati puno sta se desava oko tebe ali mozda to i ne zelis.Pitanje je sta zelis.
U svakom slucaju onaj ko zeli neko vreme ziveti u ovoj zemlji po meni trebalo bi da ulozi neko vreme na jezik.
Za mene emigracija/selidba u bilo koju drzavu bilo gde na svetu podrazumeva automatski i da ucis jezik koji se govori u toj drzavi.Time pomazes najvise sebi,a to je cilj broj jedan.
To je cinjenica i to nepobitna ma sta ko o tome mislio,ali mnogo toga na ovu temu se moze izvlaciti filozofiranjem,sto zahteva puno teksta a daje malo rezultata.Pozdrav!
MIRKA (gledam u tuznu jesenju noc,s pokisle grane lisce opada,u daljini cujem muziku
neku i pitam sebe gde li si sada...)