Vidim da ste malo pomiješali lončiće što se tiče bakterija i gljivica pa da ponovim gradivo:
Što se tiče MRSA iliti meticilin rezistentnog zlatnog stafilokoka:
Prirodno mu je prebivalište čovjekova koža te površina brojnih drugih sisavaca i ptica, a može se naći i na sluznicama te u crijevu kao prolazna flora. U slučaju oštećenja kože ili sluznice, stafilokoki dospijevaju u tkivo i ondje izazivaju lokalnu infekciju. Prisutni su i na predmetima opće uporabe, ali i u mlijeku te drugim prehrambenim proizvodima.
Tipični oblici stafilokoknih infekcija su lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul, impetigo, celulitis), a vrlo česte su i postoperativne infekcije kirurških rana. Iz svakoga lokalnog žarišta infekcija se može širiti te izazvati sepsu i udaljenu gnojnu upalu bilo gdje u organizmu. Pri širenju infekcije često nastaje osteomijelitis dugih kostiju i endokarditis. Stafilokoki mogu izazvati i tešku upalu pluća u operiranih bolesnika ili kao komplikaciju virusne respiratorne infekcije, osobito gripe i gnojnog meningitisa. Najčešći su uzročnici trovanja hranom.
Znači nisu nimalo bezazleni naročito za imunološki kompromitirane bolesnike ( ca, transplatacija organa, stari i iscrpljeni).
Žvale nemaju veze sa MRSA, uzrokuju ih gljivice, najčešće candida albicans, zato su brzo prošle od Dactacorta koja je kombinacija antimikotika i kortikosteroida. ( prve dvije su antibakterijske masti )
I treće: eritromicin a ni jedan drugi antibiotik koji se uzima per os ne može i ne smije se koristiti na koži jer je kože glavni put senzibilizacije na određeni antibiotik. Tako su se nakon otkrića penicilina masovno koristile i penicilinske masti pa su ljudi često završavali u bolnici s teškim alergijskim reakcijama.
Danas se za lokalnu upotrebu na koži koriste isključivo antibiotici i antimikrobni lijekovi koji su toksični per os, najčešće nefro- i ototoksični.
I četvrto:
cveyoni u pravu si