1. Vrlo jednostavno R=U/I , gde je U napon koji ćeš da meriš, a I struja koja protiče kroz otpor. Ukoliko bi koristio strujni opseg na unimeru, račun postaje malo složeniji, jer treba već ugrađeni šent u unimer ubaciti u proračun.
2. morao bi znati specifičan otpor žice, što nije problem da se izmeri, ali ti treba i ampermetar i voltmetar i strujni izvor, ukoliko nemaš jako precizan ohmmetar, što je malo verovatno.
2a. Već žica od 4mm bez problema izdrži te struje, ali tu se javlja jedan drugi problem...prilikom prolaska velike struje se provodnik greje, pa mu se povećava otpor, pa onda merenje više nije regularno. Ako uzmeš žicu sa većim presekom, moraće da bude mnogo duža za isti otpor, pa sve postaje preveliko...
3. bifilarno motanje je motanje savijene žice na pola, ili istovremeno motanje dve žice, pa na kraju povezivanje tako da struja kroz jednu žicu prolazi u suprotnom smeru u odnosu na struju koja ide kroz drugu žicu. Tako se anulira elektromagnetna indukcija, pa i induktivnost celog namotaja.
4....
Ja ti predlažem da, bez mnogo merenja ipak dodješ do rezultata, a to je tako što kroz žicu određene dužine (napr.1m) propustiš određenu struju (ili je meriš drugim instrumentom, ili priključiš poznati potrošač. Zatim instrument postaviš na najmanji NAPONSKI opseg (obično je to 200-300mV), i merenjem napona na žici nadješ odgovarajuću dužinu žice, tako da se rezultat brojčano poklapa sa željenim rezultatom (znači mV bi tako bili Amperi!). I nemoj skraćivati žicu, već pomoću čioda priključuj instrument na različite udaljenosti. Ako su izmerene vrednosti male, uzmi dužu žicu, i ponovi postupak.
I na kraju, tačke sa kojih ćeš uzimati napon za merenje moraju biti unutar same žice, znači ispred spoja na kraju te žice, jer na spojevima, kakvi god oni bili, su druge vrednosti otpora.
Na taj način nije moguće spaliti instrument, ukoliko ne spališ i samu žicu!