Upit bi trebalo da je isti, samo je linq kod pregledniji. subquery za detalje bi isto trebao da bude identican onda. Po meni je bolje da radis preko relacija koje su nasledjene iz SQL tabele pre nego sto pravis svoje asocijacije u query-u, jer ako promenis referentni integritet na bazi i rebildujes model moj query ce i dalje raditi a tvoj ce postati bagovit/nekompletan.
Code (sql):
SELECT [t1].[polje1], ....
FROM [Details] AS [t0]
INNER JOIN [Master] AS [t1] ON [t1].[ID] = [t0].[ID]
WHERE [t0].[tip] = @p0, @po = 10;
I ne, prvi kod ne vraca detalje, jedan LINQ query moze da ti vrati samo jedan tip objekta (ima samo jedno T u IQueryable<T>

) u suprotnom moras da radis projektciju (sto ovde nije neophodno). Drug kod samo kaze L2Su "kad ucits mastere, odmah ucitaj i sve njihove detalje da ne cekamo lazy-load. Prednost je sto ce samo jedan SQL statement popuniti sve detalje umesto da L2S az svaki master daje po jedan SQL on-demand (sto bi se npr desil o da te mastere ubacis u neki hijerarhijski grid ili cupas details u foreach petlji)
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog
naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji
je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan,
sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv - Z.Đinđić