Citat:
A kako ja zivim? Vozim auto star 20 godina, a sigurno bih mogao da izaberem novi koji hocu. Na kredit, naravno, ali nebitno, mogao bih sutra da se dovezem njim do kafica. Ali, cemu sve to kad i ovaj isto ima tockove, sedista i volan i uspesno me prebacuje od tacke A do tacke B? Mobilni mi vredi brat-bratu 5 EUR-a, nema kameru, nema kolor ekran, nema polifone melodije. Ali ima apsolutno sve sto mi treba - pricanje i SMS. Ne pada mi na pamet da ga menjam i tako podrzavam potrosacko drustvo i bespotrebno povecavam kolicinu elektronskog otpada na planeti. Ne pratim cene ali pretpostavljam da bih mogao da kupim najskuplji i bez kredita. Na meni farmerke, novopazarske, od 600 dinara... sluze isto kao i one od 6000 dinara, na kojima stoji nekakva etiketa koju ljudi iz neobjasnjivih razloga smatraju mnogo vaznom.... A bilo bi mi moralno neprihvatljivo da kupim te od 6000 dinara jer se za razliku u ceni moze platiti 50 obroka za gladnu decu Afrike, a svake 4 sekunde jedno od te dece umre od gladi... Ziveti raskosno za mene je veoma nemoralan, nesavestan i sebican gest. Drustveni zivot? Pa, volim recimo da sa drustvom odem do neke planine, pentram se po planini ceo dan i uvece se vratim... nas cetvoro potrosimo 1000 dinara za gorivo - zdravo, lepo, korisno i jeftno celodnevno druzenje. E, sad, za coveka koji ne voli da ga niko i nista u zivotu ogranicava, ometa i usmerava veoma je lepo biti sam, ali to je druga prica.