Ja ću da kažem još ponešto o KPPPu što možda ne znači ništa vama u dijaspori, ali nama u Srbiji, sa kradljivim Telekomom i non-stop zauzetim vezama, znači i te kako.
1. Unošenje korisničkog id. i lozinke — Vindouzov pozivač pamti korisnički id. i lozinku tek posle prvog uspešnog povezivanja sa provajderom. Ovo ume opasno da nervira kada se dodaje provajder (a dodaje se bogami više provajdera, jer se nikad ne zna koji će kada da zeza), a sve ulazne linije su mu zauzete. Čak i da ulazne linije nisu zauzete, ipak je potrebno bar jednom pozvati svakog provajdera. KPPP odmah pamti te izmene, ne mora ništa da se zove.
2. Unošenje više telefonskih brojeva — nema u Vndouzu, jedan broj i gotovo. Ovo je opet bitno zbog zauzetih veza. U KPPPu se može zadati proizvoljan broj telefona, koji se ciklično vrte kada su linije zauzete.
3. Praćenje utrošenog vremena — nema u Vindouzu. U KPPPu je dovoljno iz liste izabrati koji je tip poziva do datog provajdera (ima svih tipova za Srbiju) i obračun utrošenog vremena i protoka ide automatski. Moguće je videti i mesečnu statistiku poziva, sa svim vremenima, troškovima i protocima za svakog provajdera.
4. Dijagram protoka tekuće veze — nema u Vindouzu. Dijagram protoka je bitan zbog provere kvaliteta veze. Na dijagramu se lako vidi da li škripi između korisnika i provajdera (stalno nizak protok), ili od provajdera nadalje (oblasti niskog i visokog protoka). Ovo je bitno zato što ako nešto škripi kod jednog provajdera, prebacujem se na drugi.
I geopolitički komentar:
Uopšte me ne čudi što se nema liste američkih provajdera, i što je Srbija odlično podržana. Pa čak ni to što zeza sa tim provajderom što ga je Dragi Tata naveo.
Stvar je u tome što se Vindouz pravi prema istraživanju tržišta: Majkrosoft naprosto neće da pravi nešto što 95% njegovih (legalnih) korisnika — u razvijenim tržištima „američkog komonvelta“ :) — neće imati potrebe da koristi, a primer toga su i 4 stavke koje sam gore naveo. Zato je logično da će komponente njihovog sučelja najviše da podržavaju tržište SAD.
Što se KDE ili Gnoma tiče, njega rade ljudi širom sveta, i brinu se za svoje potrebe. Zato je logično i da će neki indijanci (poput Srbije) imati potpune liste provajdera i tarifnih zona, pošto je njima to potrebno i nema ogromne količine informacija koju treba obraditi (koliko provajdera Interneta i telefonskih provajdera postoji u SAD?)
Pored ovog primera sa internet pozivačem, ima još jedan jako lep primer ovakve geopolitičke situacije: lokalizacija programa. Ne znam da li znate da kada se instalira jezički paket u IksPeu (ako znate šta je IksPe :), taj jezik je fiksiran za sve korisnike računara/mreže. Ne može jedan korisnik da koristi engleski, drugi srpski na latinici, a treći na ćirilici, već je svima isto. Ovako nešto ne bi imalo ni 1% šanse da se provuče u izrazito multikulturnim razvojnim sredinama KDEa i Gnoma.