najprije lijep ti pozdrav
Recimo da zelis mjeriti polozaj kvantne cestice.
Kao sto i sam znas, ta cestica prije samog mjerenja moze biti bilo gdje, tj nema tocno odredjen polozaj i opisana je valnom funkcijom koja je rasprostranjena po prostor-vremenu na nacin da kvadrat njenog modula daje vjerojatnost nalazenja cestice u tocki r u trenutku t.
Graf tipicne valne funkcije neke cestice prije mjerenja dakle ima bregove i doline i rasiren je po prostoru (tj nije "kolabiran")
Nakon izvrsenog mjerenja, dobijemo rezultat npr da je cestica u polozaju r1.
E sad ako izvrsimo drugo mjerenje ODMAH! (naglasak na odmah, tj vrlo brzo) nakon prvog, ocekujemo da cemo dobiti isti rezultat (jer inace ne bismo mogli provjeriti tocnost naseg prvog mjerenja).
No ako znamo da cemo dobiti isti rezultat, tj isti polozaj r1, to moze znaciti samo jedno - valna funkija (odnosno njen graf) vise nije (neposredno pred drugo mjerenje) rasprostranjena po prostoru, nego je "kolabirala" iznad tocke r1 (nesto poput delta "funkcije"), jer je "sigurno" da cemo u drugom mjerenju (obavljenom odmah nakon prvog) cesticu naci u r1.
E ta "sigurnost" je opisana dakle kolabiranom valnom funkcijom (koja je nula svuda osim u tocki r1) a ne valnom funkcijom rasprostranjenom po prostoru.
Ovdje sam naglasio vaznost drugog mjerenja "odmah" nakon prvog.
Jer ako to ne obavimo odmah, nego nakon nekog vremna, valna funkcija ce se naravno opet rasiriti prema schroedingerovoj jednadzbi i necemo znati gdje je cestica, tj ona ce opet biti opisana uobicajenom ("nekolabiranom") valnom funkcijom.
Dakle, svako mjerenje uzrokuje kolabiranje valne funkcije u trenutku odmah nakon mjerenja. Nakon nesto duzeg vremena, funkcija se vraca u uobicajeni oblik.
while(sleeping) cat_wails(); wake_up(); for(int i=0;i<9;i++) shoot_cat(); rejoice();
goto(bed);