Za one koji misle da je ćirilica "fonetski savršena", a da latinica kao "nije":
Gde je u ćirilici ekvivalent slovu "Q"?
Obratite pažnju kako slovo "K" zvuči u reči "kralj", a kako slovo "K" zvuči u reči "kifla" jer to nije jedan potpuno isti glas, a nije baš fonetski da se ta dva glasa pišu istim slovom, iako slično zvuče.
Obratite pažnju i kako zvuči "sr" u reči "srditi", a kako u reči "sreća" i videćete da ne zvuči isto, nego se u reči "srditi" između glasa "S" i "R" javlja još jedan glas, tvrdi poluglasnik.
Ko ne zna šta je tvrdi poluglasnik, nek pogleda ovo:
http://en.wikipedia.org/wiki/Close_back_unrounded_vowel
Tu ima i da se čuje kako se izgovara kad se klikne na "Sound sample".
Ako se pri pisanju neki glas koji se čuje u izgovoru preskače, onda to pismo nije baš fonetski, zar ne?
Isto važi i srpskohrvatsku latinicu jer ni ona nije fonetski savršena, al' niko ovde ne ubeđuje ljude da je srpskohrvatska latinica "savršenstvo fonetike" kao što neki tu pokušavaju da ubede ljude da je ćirilica "savršenstvo fonetike".
A što se tiće slova "Dž", "Lj" i "Nj" u srpskohrvatskoj latinici...
Je l' znate da se u srpskohrvatskoj latinici "Dž" računa kao jedno slovo (ne računa se kao dva znaka) i da to isto važi i za "Lj" i za "Nj"?
Po čemu je onda ćirilica kao "bolja" od srpskohrvatske latinice?
Sad će, verovatno, neki da kažu da kad se piše latinicom neko može da pročita "n j" u "injekcija" kao glas "nj", al' ta reč ionako nije naša, a i ne znam ni jednu drugu reč u kojoj "nj" treba da se čita kao dva glasa. Iz reči "injekcija" bi trebali da izbace to "j" pored slova "n" jer mnogi tu reč izgovaraju kao "inekcija".
A to što su neki pominjali da neko kao može da pročita "dj" u "podjednako" kao "đ" nije neki argument jer se "dj" u srpskohrvatskoj latinici uvek čita kao dva glasa (glas "d" i glas "j"), a glas "đ" se uvek piše kao "đ". To što oni koji koriste ćelavu latinicu pišu "đ" kao "dj" ne znači da je tako i u srpskohrvatskoj latinici.
Ne razumem zašto neki "ćirilizatori" smaraju ljude pričama u stilu "ćirilica je savršenstvo fonetike, a latinica nije".
Je l' vi mislite da ne postoji ni jedno latinično pismo gde se reči čitaju po sistemu "jedno slovo = jedan glas"?
Srpskohrvatska latinica je jednako fonetska koliko i ćirilica jer ima ekvivalentan znak za svako slovo koje se koristi Vukovoj ćirilici (već sam pomenuo da se u srpskohrvatskoj latinici "dž" računa kao jedno slovo, a ne kao kombinacija dva slova... i to isto važi i za "lj" i za "nj").
A ako mislite da smo mi neki unikat u svetu jer pišemo onako kao što govorimo, onda pogledajte, na primer, ovo:
http://en.wikipedia.org/wiki/Turkish_alphabet
Oni u njihovoj latinici za svaki glas koji se koristi u njihovom jeziku imaju posebno slovo, a čak imaju i slovo za tvrdi poluglasnik (ne preskaču taj glas pri pisanju kao mi), što znači da oni kad pišu svoj jezik njihovom latincom, onda pišu više fonetski nego mi što pišemo.
Evo i citat iz tog članka:
Citat:
Turkish orthography is highly phonetic and a word's pronunciation is always completely identified by its spelling.
To što Englezi, Nemci i još neki ne pišu fonetski ne znači da svi narodi koji pišu latinicom ne pišu fonetski.
Naša latinica i ćirilica nisu nikakav unikat u svetu po tome što jedno slovo predstavlja jedan glas jer postoje i pisma koja su više fonetska od naše ćirilice i latinice.