Ja sam citao Milicevu mehaniku i mehaniku od Musickog! Cini mi se da je mehanika od Musickog odradjena prilicno pedagoski, dok je Miliceva prepuna fusnota i dosta teza za citanje! Musicki recimo radi Ham. Jakobijev metod kao Landau. Milic vuce non-stop dve generatrise

i time cini mi se samo opterecuje notaciju i otezava citanje. (Mada opet daje jednu vrlo korisnu fusnotu kod ovog metoda) Ovo spominjem obzirom da pricamo o ovim autorima, a i zbog toga sto je elektrodinamika kurs koji se nastavlja na mehaniku! Otvorio sam Milicevu elektrodinamiku i tamo sam video da se on cak poziva na neke fusnote iz prve knjige. Dok Musicki preteruje! On je tu ubacio Kristofelovljeve simbole i sl. Ipak mene se cinio Milic nekako originalniji u pristupu. Kao da neke stvari koje izrice u svojim knjigama jesu njegove, a ne prepisane iz drugih knjiga! Odnosno posledica iskustva i iskazano sopstveno misljenje! Mada cudi me ovo za Physical Review? Verovatno si u pravu!