Paradox o brzini svetlosti ili ne?

Ako imamo na primer cetiri coveka koji se krecu brzinom svetlosti i idu jedan iza drugog na rastojanju od po 4m.
Onda niko nece videti ni jednnog drugog.
Posto svetlost ne moze da stigne do ledja onog ispred pa samim tim ne moze da se odbije od njega.
isto tako onaj ispred ako se okrene nece videti onog iza jer svetlost koja se odbila od onog iza nece nikad stici onog ispred.
Ili je ovo tacno ili svetlost moze postici vecu brzinu?!?

Drugi problem je ako se covek krece brzinom svetlosti i nosi neki izvor svetlosti onda ta svetlost u odnosu na njega ima brzilnu svetlosti a u odnosu na nekog ko je referentna tacka za onog ko se krece brzinom svetlosti tj ko "stoji" svetlost koja se prostire iza ima brzinu od 300 000 km/s - 300 000 km/s (jer se svetlost siri istom brzinom u svakom smeru pa i u suprotnom od onog ko je nosi tom brzinom) tj dobijamo brzinu da svetlost stoji i da se u drugom pravcu krece dvostrukom brzinom.

Ako se telo krece brzinom svetlosti da li bi ono probilo svetlosni zid(princip zvucnog zida) i kako bi to izgledalo, da li bi to bio neki bljesak?

Razmislite malo o ovome??
:-)
pozz

Vidjeće, jer miruju jedan u odnosu na drugog.



Svjetlost *uvijek* putuje brzinom svjetlosti bez obzira kojom se brzinom kretao izvor svjetlosti u odnosu na posmatrača. Ono što se mijenja je talasna dužina te svjetlosti (crveni i plavi pomak).

Potpis

"I'd take the awe of understanding over the awe of ignorance any day."
- Douglas Adams

Ali oni ne miruju u odnosu na svetlosni izvor.

A sto se tice promene talasne duzine, naci da mi u stvari menjamo frekvenciju svetlosti u zavisnosti kojom se brzinom krecemo, to mi je malo nelogicno.

Aha, nisam shvatio odmah kako si razmišljao. Ti si pretpostavio da izvor svjetlosti miruje, a da se oni kreću brzinom svjetlosti, a ja sam pretpostavio da su već osvjetljeni nekim izvorom. Ukoliko se neki izvor svjetlosti udaljava od posmatrača, ta svjetlost će ipak putovati brzinom svjetlosti u odnosu na posmatrača, ali će biti "pomjerena" prema crvenom spektru (tako određujemo udaljenosti galaksija). Ekstremni slučaj je da se izvor svjetlosti udaljava brzinom svjetlosti. Tad je svjetlost "zaleđena" u vremenu, jer ima frekvenciju 0, ali se još uvijek "kreće" brzinom svjetlosti. U praksi nema razlke u izjavama da se kreće brzinom svjetlosti frekvencije 0, ili da miruje, ali pošto brzina svjetlosti zavisi isključivo od parametara prostora kroz koji se kreće (električne i magnetne konstante), a ne od brzine izvora svjetlosti u odnosu na posmatrača, prva izjava je korektnija.



Sve logičnosti prestaju početkom relativističke i kvantne fzike, jer ljudi nisu "projektovani" za velike brzine i svijet subatomskih čestica. Naša "logika" je formirana u skladu sa onim što smo mogli da iskusimo. Tako nam je nelogično da na Mjesecu čekić i pero padaju istom brzinom, da nema zvuka i sl.

Potpis

"I'd take the awe of understanding over the awe of ignorance any day."
- Douglas Adams

a o trecem slucaju koji sam naveo u prvom postu??
probiti svetlosni zid, koko bi to izgledalo??

Ne postoji nešto poput "svjetlosnog zida", jer prema današnjoj nauci ništa ne može da se kreće brže od svjetlosti. Štaviše, ništa što ima masu mirovanja veću od 0 ne može da se kreće brzinom svjetlosti, jer bi tada imalo beskonačnu masu, tj. Svemir bi usljed toga kolabirao.

Postoje neke pojave u svijetu kvantne fizike gdje se interakcija prenosi trenutno, ali nisam posebno upoznat sa time.

Jedna od hipotetičkih mogućnosti da se putuje brže od svjetlosti je kroz crvotočine (worm holes). To se prečice u prostorvremenu koje omogućavaju da se prelaze velike udaljenosti u ovom našem 4D prostorvremenu tako što se prođe kroz 5. ili više dimenzije. To je za sad samo hipoteze, bez većeg uporišta u realnosti.

Potpis

"I'd take the awe of understanding over the awe of ignorance any day."
- Douglas Adams

"Štaviše, ništa što ima masu mirovanja veću od 0 ne može da se kreće brzinom." Sve je receno i valjda necemo ponovo sve ispocetka.
Ideja o svjetlosnog zidu mozda i nije nelogicna. Na taj nacin bi se vratili ponovo pojmu etra. Peta prostorna dimenzija mora da postoji jer to logican nastavak tumacenja stavari.

Paaa... Izgleda da je Wajda.W dobro naslutio postojanje efekta "probijanje svetlosnog zida". Kako se može naći u literaturi (npr. na sajtu http://www.biography.com/search/article.do?id=9242923 ), kada atomske čestice imaju veću brzinu od svetlosti (u datoj sredini) javlja se tzv. Čerenkovljevo zračenje. Vrlo slično sa probijanjem zvučnog zida: Kada brzina aviona pređe brzinu zvuka javlja se zvučni talas.

Cetvikovo zracenje je poznato odavno. Verujem da postoji zvucni zid. Glavni dokaz za to je i konacna brzina svetlosti.

Misliš SVETLOSNI zid?

Brzina - nema konacnost !!!

zasto bi bilo nelogicno? to cak i ja znam - tipican primer doplerovog efekta.
kao kad kola idu ka tebi i vozac pritisne sirenu. dok ide prema tebi zvuk je vise frekvence, kad te prodje i udaljava se nize.

Potpis

kad imaš samo čekić, sve ti liči na eksere
postoje dve vrste ljudi: oni koji dele ljude na dve vrste i oni koji to ne cine

Čudno je da niko ne komentariše reči "kada atomske čestice imaju VEĆU brzinu od svetlosti" !!! Da li to znači da smo prihvatili postojanje brzina većih od brzine svetlosti?

Brzine bliske brzini svetlosti se ne sabiraju na nachin na koji se to radi sa "obichnim" brzinama. U stvari, i obichne bi trebalo da se sabiraju isto tako, samo shto je razika praktichno zanemarljiva pa ih mi sabiramo na ovako uproshtjen nachin.

Evo ja cu prokometnarisati...
Kako sam citao u nekoj knjizi, koja je u sustini ilegalna literatura za sve srednjoskolce, postoji hipoteza o tome da je moguce, da na osnovu nacela neodredjenosti, i valjda na osnovu Fajnmenovog zbira po istorijama (za ovo bas i nism siguran), moguce je da neka cestica u veoma kratkom periodu ima brzinu vecu od svetlosne u vakuumu. Ovo je jedna od zamisli Hawkinga i na osnovu nje je moguce da nesto pobegne iz horizonta dogadjaja crne rupe, odnosno i da prodje kroz crnu rupu.
Za objasnjenje svega ovoga je potrebna mnogo ozbiljnija fizika, koju ja naravno jos ne znam.


bagljash

Nije tu nista cudno. Recenica glasi ovako: "kada atomske čestice imaju veću brzinu od svetlosti (u datoj sredini)" Postoje sredine u kojima je svetlost toliko spora da je mnoge cestice mogu prestici.

ALi je interesantan fenomen, s obzirom na dualnu prirodu čestica. Naučnici već duže vrijeme ne smatraju elementarne čestice "kuglicama" materije.

Potpis

"I'd take the awe of understanding over the awe of ignorance any day."
- Douglas Adams

SSLAVKO, da li to znači da u nekim "sredinama" (možda je bolje reći "krajevima") ne važi zakon relativnosti? Recimo u vazduhu? Ako u nekim sredinama važi a nekima ne, šta izaziva ovu razliku? Koja je maksimalna brzina u sredinama u kojima ne važi (možda) zakon relativnosti?

Za Not now, John!:
Zamisli da je mirno jezero pregrađeno branom sa dva otvora, taman toliko velikim da se kroz njih može provući motorni čamac. Jezerom tutnji samo jedan čamac, i prolazi kroz jedan od otvora. Čamac - naravno - proizvodi talase. I otvor kroz koji čamac nije prošao proizvodi talase, po starom dobrom Hajgensovom principu ("Svaka tačka pogođena talasom i sama postaje izvor talasa"). Na taj način:
a) Znamo kroz koji otvor je prošao čamac
b) Imamo interferenciju talasa.
Slično se dešava i u mikrosvetu, samo što nemamo dobru "optiku", kada izoštrimo sliku i znamo kroz koji otvor je čestica prošla - nestaje slika interferencije talas, a kada hoćemo da vidimo interferenciju talasa ne možemo da "izoštrimo" pogled na česticu.
...uh što ovo pišem kada nema veze sa temom?

Kada se tvrdi da nista ne moze imati brzinu vecu od brzine svjetlosti (c), tada se podrazumjeva se to odnosi na svjetlost u vakumu. U bilo kojem drugom sredstvu svjetlost se krece sporije (brzina svjetlosti=c/n ; gdje je n index loma), te samim time "atomske cestice" mogu imati brzinu vecu od c u tom mediju. Kada se to dogodi dolazi do Cerenjkovljevog zracenja. (taj efekt se cak i koristi u detektorima pri indetifikaciji cestica)