Citat:
Ivan Dimkovic:
Evo kako izgleda licenca kada nesto treba da bude "javno dobro" - tj. internacionalni standard - dakle, ovo je licenca koju medjunarodna tela tipa ISO (International Standards Organization), ITU (International Telecommunication Union), itd - znaci tela koju formiraju drzave.. propisuju za njihov softver:
U ovoj rečenici, a i kasnije u toku poruke, poistovećuješ sam standard (tj. dokument koji ga definiše) i softver napravljen da demonstrira taj standard. Navedena licenca SC 29 se odnosi samo na softver.
Citat:
Da su medjunarodni standardi, kojim slucajem - pod GPL licencom, ne bi ih niko ni koristio, jer niko ne bi ni mogao da pravi cipove, softver, itd.. vec bi morali da objavljuju ceo kod...
Da su dokumenti koji definišu standard pod GPL licencom, mogli bi da se prave komercijalni proizvodi kompatibilni sa tim standardom, kao što i GPL softver može da se koristi u komercijalne svrhe. Međutim, za međunarodni standard kao i za Ustav, GPL licenca je trenutno nepotrebna.
Što se tiče softvera koji demonstrira standard, za njega GPL licenca takođe nije potrebna. Da objasnim:
GPL softver, kao poseban slučaj softvera sa otvorenim kodom, potreban je zbog problema različitih motivacija. Motiv korporacije, koja se bavi razvojem softvera, je maksimizacija profita. Cilj korisnika je softver koji zadovoljava njegove potrebe.
Jedan način na koji korporacija može da ostvari profit, je pravljenje softvera po želji korisnika. I ovde nastupa problem: to
nije jedini način.
Ljudi koji učestvuju u razvijanju GPL softvera imaju dva motiva. Prvo, sami programeri su obavezno i korisnici softvera koji razvijaju, pa teže da ga naprave po svojoj meri. Drugo, zadovoljni su kad im drugi korisnici stave do znanja da koriste taj softver jer je i po njihovoj meri.
Kod, recimo, BSD softvera, u izvesnoj meri nedostaje ovaj drugi motiv. Korporacija može da koristi taj softver u svojim komercijalnim proizvodima, samo uz navodjenje licence negde u dokumentaciji. Ljudi koji koriste taj komercijalni softver će se obraćati samo korporaciji od koje su ga i kupili, tako da će izostati neposredna povratna sprega sa pravim autorima (čime će se narušiti i njihov prvi motiv). Značaj ovog nedostatka je eksperimentalno potvrđen: GPL softver je doživeo nezanemarljivo jači razvoj od BSD softvera.
Sad da se vratimo na softver koji demonstrira standard. Glavni motiv ljudi koji učestvuju u stvaranju standarda je sama definicija standarda, i sve povratne sprege će ići po toj liniji. Demonstracioni softver je sporednog karaktera, tj. njegov razvoj ne utiče na motivaciju tih ljudi, pa ga nije ni potrebno štititi GPL licencom.