Kao neko ko je radio u srpskom zdravstvenom sistemu i sada radi u ovom norveskom sistemu zdravstva,dacu sebi za pravo da uporedim lekare nase sa norveskim lekarima.
Ne bih detaljisala o nacinima lecenja jer to su dva razlicita sistema,o enormno smanjenoj upotrebi antibiotika ovde u odnosu na nas sistem,jer to je nesto sto mi sada trenutno nije u fokusu.Necu se toliko ni osvrtati i na to da je sramota da nasa medicina nije priznata,jer vredi,ni to sada nije fokus.Fokus je nas lekar kao licnost i norveski lekar kao licnost.Naravno,ima izuzetaka,ali govoricu uopsteno.
Nas lekar je neko ko kada prolazi hodnikom,u ocima svih onih koji sede pored na stolicama u cekaonici,vidi apsolutno divljenje ili barem enormno postovanje.Kod nas beli mantil mnogo znaci.Persiranje je apsolutno obavezno.Vrlo je vazno i uvideti razliku izmedju nekoga ko je sef odeljenja,pa profesor,docent itd.Kod nas su te titule jako vazne.Ta hijerarhija je mnogo bitna.Veliko je postovanje osoblja prema lekarima kod nas.Nece se dogoditi da mladja sestra sedi dok lekar stoji u npr.nekoj prostoriji.Ovo je samo jedan banalan primer.
Ovde je lekar obican covek.Norveski lekar.On je neko kome se nece persirati.Neko ko ce apsolutno pokazati postovanje svima,od spremacice,bolnicara sestara svih.Da li treba da spomenem moje zaprepascenje kada me je lekar na viziti pitao za misljenje oko Sobrila ili Olanzapina,sta ja mislim o tome kako ce to uticati na pacijenta???Iznenadis se,jer u sistemu u kome sam ja radila su postojali samo lekari.Nije to jacina lekara.To je bila nasa slabost,mislim na osoblje u Srbiji.I niko nam nije kriv vec mi sami.
Ovde je to druga prica.Rec postovanje se oseti.Kazem ima izuzetaka ali u najvecem broju slucajeva je tako.
I to se oseti.Dok kada radis sa lekarem strancem ovde,opet donekle provejava taj nas stari obicaj da je lekar "NEKO" bitniji od svih ostalih.Sa Norvezanima nije tako.Oni smatraju da su jednako vazni i oni i celokupno osoblje.Zajedno su tim.
I dolazi nas lekar u ovaj sistem ali u ulozi bolnicara.To je najhladniji moguci tus.Kofa leda na glavu.Ja sam videla te ljude,slusala njihove price.Ja pisem ovo na osnovu onog sto sam videla,ne na osnovu moje zelje za filozofiranjem.Para je u startu to na sta mislis,ali onda nakon nekog vremena,pocne sve to da ti smeta.Skolovao si se tolike godine a sada radis kao bolnicar.To nije isto kao kada nasa med.sestra iz Srbije dodje da radi ovde kao bolnicar.To nije takav korak nazad.Ali kada vi kao specijalista npr.interne medicine dodjete ovde i radite kao bolnicar e to jeste to.Bez obzira na pare.Treba da budemo realni i iskreni koliko god nam se to ne svidjalo.Ali to je samo jedan aspekt gledanja na celu tu situaciju.To je trenutno stanje,kroz nekoliko godina ce se promeniti.Zrtvuj nekoliko godina.A da ce biti godina ili dve,to ko god vam kaze laze vas.I od lepih zelja nemate nista.Samo od stvaranja mogucnosti preko sopstvene grbace.To je jedino na sta covek istinski moze da se osloni.Jedino na sebe samog.
Vase snalazenje ovde ima svoje vreme,kao i polaganje Bergen testa koje zahteva neko vreme,pa prijava za turnus praksu jer u tom momentu kada je prijavite stavljate svoje ime na listu cekanja,pa tako oni koji su prijavili sada 15.avg mozda stignu na red 15.februara sledece godine ili u onom trecem terminu,i to tako funkcionise.Ali na to ne treba gledati kao na crnu tacku.To je polaziste zvano nula,ali se nadogradjuje kroz vreme.
Psihijatri i radiolozi (nasi lekari),oboje licno poznajem rade svoj posao od prvog dana ali na osnovu licence,i u pitanju su dve specificne specijalizacije za kojima ova zemlja zaista ima potrebe,posebno za psihijatrima.
U Lausevicevoj knjizi "Dan prodje godina nikad",ima jedna recenica u kojoj kaze:"Njujork-prestonica svih ljudi koji zive drugi zivot".Ja bih dodala:"Norveska-zemlja svih nas Srba koji zivimo sada neki drugi zivot".I nista nije tako tesko kada znamo da je dostizno.U Srbiji jednostavno vecina toga nije uopste dostizna.Pa,ta nula je taj nas pocetak drugog zivota.
NB!Ne treba niko od nasih lekara da licno dozivljava napisano ali i moze ako zeli.Nije napisano da bi se bilo ko prozivao ali ja i ne pisem postove po zeljama citalaca,bilo bi krajnje glupo raditi to.Realno pa kako god se kome svidja.
Nula velika kao krompir...a bice jednog dana velika kuca.
Pozdrav!
MIRKA (gledam u tuznu jesenju noc,s pokisle grane lisce opada,u daljini cujem muziku
neku i pitam sebe gde li si sada...)