Napisala bih koju rec o mom komsiluku
Moja sefica i njen muz ( a moje gazde ) zive u ovoj kuci vec 30 godina.I vec 30 godina imaju iste komsije.Preko puta nas zivi bracni par,ona je lekar a on advokat.Sa nase leve strane zive ljudi koje najmanje poznajemo,tj.neznamo nista o njima a sa desne strane zivi takodje bracni par i on je stolar a zena ne radi,tj.ne radi poslednih par godina inace je Finkinja.Toliko znamo o komsiluku.I moje gazde i ja.Sad za mene nije cudno,ali ni oni ne znaju nista vise.
Kafu nikada nisu popili jedni kod drugih,a jave se tu i tamo ponekad u prolazu jedni drugima.Niko tu nije u svadji ni sa kim,sve je perfektno.Tako stvari funkcionisu.Normalno.
Medjutim,danas je bio povod 17.maj Nasjonal dag da se komsija javi,tj.moj gazda cestitao nasjonaldag drugom komsiji preko puta i ovaj mu uzvratio.Sve to naravno sa distance od nekih 30 metara,ali ipak pozdrav.
I tako godinama,nema ljubavi nema ni svadje.Zdarvo za zdravo...
Ja iznela letos pitu sa jabukama (sto sam napravila od onih kora kupljenih u Oslu a opisanih ovde
) na terasu pa pustila emisiju na lap topu " Balkanskom ulicom" a gost bio Milan Vasic pa zapevao stare kosovske pesme npr.Udade se Jagodo...ja pojacala,zapevala,pita zamirisala...a komsija ovaj sto je stolar radio nesto sa drvima u dvoristu,kucka on cekicem, i stao i gleda...ja rekoh da mu dam pitu,i dam mu ja.On onako ozbiljno kaze ne,hvala.Nastavim ja:nije otrovna,i ja jedem.On me jos cudnije pogleda i kaze ne hvala.
Moja sefica snima sa sprata slucaj i smeje se.Posle joj ja pricala da u Srbiji se sve komsije poznaju i javljaju jedni drugima,idu na kafu vecina njih.Ona to i dalje ne razume,isto kao sto nikada nije bila na pijaci i cudi je kada joj ja pricam dsa mi kupimo voce/povrce/meso na pijaci...pita me kako smem to da jedem...
Eeeee...to su te razlike,i one se ne mogu objasniti koliko god pricao.
Kazem joj ja paprika nije vakumirana i prodaje se na kilo...
A ima i u basti zavisi gde zivis na selu ili u gradu...
Cesto tako pricamo o razlikama i smejemo se obe,moram slikati pijacu sad kad odem u Srbiju da joj pokazem...
MIRKA (gledam u tuznu jesenju noc,s pokisle grane lisce opada,u daljini cujem muziku
neku i pitam sebe gde li si sada...)