Citat:
janko.84: Ajde i sa ovim mogu delimicno da se slozim.Ali se postavlja pitanje koliko to treba dozvoliti
poslodavcu da bude slobodniji.Znaci ako nisi nezamenljiv u firmi moze da te kara uzduz i
popreko koliko i kako hoce, a da ti pritom nemas pravo da se branis,ustvari nemas pravo
ni da pomislis da smes da se branis.Po ovome ispada da poslodavac ako si lako zamenjiva radna snaga ima potpunu slobodu da te odjebe maltene bez ikakvog razloga,jednostavno nisi mu simpatican i mozes da ides.A to moze da se radi tako bas zbog ovih vise puta spominjanih
blanko otkaza.Da nema toga pitanje je da li bi mogli bas tako da se ponasaju
Prvo, najlakše zamenljiva radna snaga su oni koji obavljaju poslove za koje je potrebna obuka od 5 minuta, a to svakako jako daleko od krajnjeg dometa onoga što najveći broj ljudi može da savlada. Dakle, radi se najčešće o ljudima koji nisu hteli nimalo da porade na sebi. Za takve nemam baš puno sažaljenja i razumevanja kada žanju ono što su posejali. Od toga te nikakav zakon ne može zaštititi.
Ako me pitaš kako mislim da treba da bude, mislim da gazda treba da ih kara uzduž i popreko i da ćute kao zaliveni, jer nisu za bolje. Drugo su ljudi koji iz opravdanih razloga nisu mogli da postignu više. Za takve imam razumevanja i zaslužuju poštovanje.
Ako me pitaš kako u našem zakonu jeste, pa postoji zakon protiv mobinga, blanko otkazi su zabranjeni, ne možeš dobotin otkaz tek tako (možeš da tužiš
poslodavca, pa da mora na sudu da dokaže da su bili ispunjeni uslovi za otkaz) itd.
Ako me pitaš kako u Srbiji faktički jeste, onda ti mogu reći da ljudi najčešće jesu retardi koji ne umeju da presaviju tabak, ali za to im niko nije kriv.
Citat:
kandorus: Kad pomenuste Japan,
kompanije kao Sony svojom praksom pokazuju da
u ljudskim resursima vide bogatstvo a ne izdatak.
To je upravo suprotno u odnosu na ponašanje i razmišljanje tipičnog novokomponovanog "biznismena" koji novcem sumnjivog porekla pokušava da namakne još veću zaradu. Takvim "gazdama" je naravno svaki zaposleni čist gubitak. Oni polaze od toga da je novac jedina vrednost pa nije čudo da se tako osiono ponašaju.
Pa, vidiš, taj novopečeni biznismen ne bi nikoga zaposlio da smatra da mu je svaki zaposleni čist gubitak. Zapošljava zaposlene iz potpuno istih razloga kao i soni. Ni soni to ne radi iz filantropije, već zato što mu ti ljudi trebaju.
E, sad, razlika između njih je što se soni bavi mnogo složenijim poslovima za šta mu treba mnogo kvalitetnija radna snaga, koja je mnogo teže zamenljiva, pa je i odnos u skladu sa tim. Nema to nikakve veze ni sa kapitalizmom, ni sa komunizmom.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.