galet@world:
Citat:
Ovo si malo nezgodno rekao. Ja bih se s Marsovcem dogovorio da uključimo štoperice kada nas zaboli zub, pa bih
se dogovorio da se nađemo u nekoj kafani bilo gde i da uporedimo vremena na štopericama. Uslov je da su obje
štoperice tačne.
Iako je tvoja definicija metodološki nezgodna, jer mi ne dozvoljava da odredim simultanost udaljenog događaja bez pomeranja, mislim da može da posluži. Ona zahteva još ovu stvar. Naime, da bih došao do kafane, moram da se pokrenem, to jest, da ubrzam. To će zeznuti svaki sat. Klatno za vreme ubrzavanja neće imati istu periodu, časovnik sa oprugom će se deformisati... Zato sa Marsovcem moram da se dogovorim da kada se uputimo ka kafani, obojica ubrzavamo jednako dugo, jednakim ubrzanjem. Tako ćemo makar međusobno kompenzovati razliku koju prave ovi poremećaji, ako drugačije ubrzavamo. Zbog ovoga, mi moramo da se nađemo na sredini puta između Marsa i Zemlje.
Sada, mogu postojati moj i Marsovčev blizanac, jednako udaljeni kao i mi, koji se u odnosu na nas kreću, recimo na desno. Recimo da su prolazili pored nas i da su uključili svoje štoperice kada smo ih i mi uključili. Onda krenu jedan ka drugom. Šta ja vidim? Vidim mog blizanca kako usporava, a Marsovčevog kako ubrzava. Posle dogovorenog vremena, kada prestanu da ubrzavaju, vidim mog blizanca kako se kreće uniformno ali sporije, i Marsovčevog, kako se kreće brže nego pre aktiviranja štoperice. Onda se oni sreću na nekom tamo mestu koje je na pola puta između njih dvojice. Moguće je da su se dogovorili da ubrzavaju taman toliko, da moj blizanac sada miruje u mom sistemu, a Marsovčev se kreće dvostrukom početnom brzinom.
Kada se sretnu, časovnici će im biti desinhronizovani, jer se Marsovčev blizanac kretao, dok je moj mirovao, pa je Marsovčev sat otkucavao usporeno.
Svi se možemo složiti oko simultanosti ako nema dilatacije vremena. Pretpostavljam da ti, kao i Sprečo, veruješ da ovog efekta nema?
U ovom smislu, relativnost simultanosti potiče od dilatacije vremena, ali zato što se u definiciji simultanosti pozivamo na pokretne satove.
galet@world:
Citat:
Konstantnost brzine svetlosti je neprihvatljiva jer je plod nedovoljno stroge, aljkave, dakle nenaučne
interpretacije rezultata eksperimenata za utvrđivanje vrednosti brzine svetlosti u zavisnosti od relativnog kretanja
između izvora i detektora
Brzina svetlosti jeste konstantna (c), ali to se odnosi isključivo na detektabilnu svetlost.
Na koji eksperiment misliš? Da li onaj sa binarnim zvezdama? Ako možeš, pošalji link ka tom delu diskusije, ne mogu da listam kroz sedamdeset strana iste.
I koja je to nedetektabilna svetlost (EM zračenje)? Ako je nedetektabilna, onda nije svetlost.
Dobro, mogu da odbacim ovaj princip. Mislim da onda ostaje nešto što se zove konvencionalnost simultanosti, koja je zasnovana samo na konačnoj brzini prostiranja bilo kog kauzalnog signala. Naime, postoji klasa događaja, recimo na Suncu, koji su takvi da nikakav kauzalni signal ne može doći od njih do mene, dok ovo pišem, niti od mene, ako signal pošaljem sada, do nekoh od njih. Ta klasa događaja činiće jedan interval od oko 16 minuta. Dva događaja imaju objektivnu vremensku uređenost, samo ako može postojati kauzalni signal od jednog do drugog. Onda je onaj od koga je pošao signal uzrok, i raniji je, a ovaj drugi posledica, i kasniji je. Pošto između mog pisanja i bilo kog od ovih događaja na suncu ne može postojati uzročna veza, ja mogu za bilo koji od njih,
proizvoljno, da kažem da je simultan sa mojim pisanjem, i ovaj postupak neće voditi kontradikciji (postoje dokazi za ovo). Sada neko ko se u odnosu na mene kreće može za te događaje takođe tvrditi da su simultani. Dakle, iako se sada posmatrači u međusobnom kretanju mogu složiti oko simultanosti događaja, to slaganje je zasnovano na
proizvoljnim definicijama simultanosti koje koriste jedan i drugi, i nema objektivnu fizičku osnovu.
Dakle, za određenu klasu događaja, ne postoji fizički razlog za tvrdnju da je bilo koji od njih istovremen, ili raniji, ili kasniji od nekog udaljenog događaja. Ako bi postojali beskonačno brzi kauzalni signali, simultanost bi bila apsolutna.
galet@world:
Citat:
"E pa u tome je problem, skraćuje se i ova dužina, bez obzira na to što je između njih prazan prostor."
Slažem se i nisam to negirao. Tako i treba da bude po STR, ali u tom slučaju štapovi nisu prešli jednake
puteve, a bili su pod jednakim uslovima jer sledeća deviza mora da važi:
Shvatam šta želiš da kažeš i povlačim ono što sam nepromišljeno rekao. Ne poznajem dovoljno STR da bih mogao da rešim ovaj zanimljiv problem sa štapovima. Izgleda da se po STR krajevi štapova neće poklapati, kada prestanu da ubrzavaju. Pada mi je na pamet da bi tu stvar posmatrač vezan za štap mogao objasniti činjenicom da su svi štapovi u različito vreme prestali da ubrzavaju (iako su, iz stacionarnog sistema, isključili pogon istovremeno). Našao sam dva teksta o ovome, mislim da postoje na arxiv-u:
Hrvoje Nikolić - Relativistic contraction of an accelerated rod.
Tartaglia, Ruggiero - Lorentz contraction and accelerated systems.
Zanimljivo, Nikolić kaže da je rigidni štap ekvivalentan seriji rigidnih štapova od kojih svaki ima
različito ubrzanje.