Postoji minimum upotrebe srpskog jezika ispod koga nisam spreman da pravim kompromise, zbog zadovoljavanja ličnog ukusa (ništa tradicija, patriotizam, izdajnici...) Taj minimum je da ne koristim glagole, zajedničke imenice i prideve u izvornom engleskom obliku, npr. pisati „hoću da backupujem“, „sistem I/O slaveova“, „file sistem“, meni je neprihvatljivo ružno (ali, to što je meni ružno ne znači da ću praviti primedbe drugima zbog toga). Pored ove čisto subjektivne ocene, objektivno se takav tekst ne može provući kroz automatske alate, kakvi su provera pravopisa i hifenacija. Za sve ostalo sam otvoren — možemo npr. pričati da li koristiti transkripciju ili prevod, npr. „I/O slejv“ ili „U/I zahvat“.
Zaista te cenim kao korisnika esa i vrsnog poznavaoca materije, ali zar ne misliš da malo preteruješ sa prevodima, kao i nasilnim i pre svega SELEKTIVNIM uvođenjem novih reči u Serbiš?
Hvala na (nezasluženoj) pohvali, a da preterujem... možda! Stvar je u tome da se trudim da uvek uradim više stvari jednim potezom, pa je moja prethodna poruka, pored osnovnog cilja odgovaranja na Dejanovo pitanje „šta propušta“, poslužila i da se malo isprobaju neki prevodi :) U tom smislu, negativne reakcije koje sam pokupio i te kako se računaju kod mene — iako su sve od „loše“ do „katastrofalno“, i takve ocene nešto znače :)
U tom smislu, niko se ne osvrnu na upotrebu „rezerve“, „rezervisanja“, itd. naspram uobičajenog „backupovanja“ — treba li to da shvatim kao da je manje loše (dakle, ne dobro, samo manje loše :) rešenje od ostalih (ozbiljno pitam)?.
Pazi ja tvoju poruku ne mogu da pročitam i shvatim iz prve. Ni iz trećeg puta verovatno. Spotačinjem se na svakoj drugoj reči i pokušavam da nađem koji je izvorni oblik, ili makar koji je odomaćeni izraz, ne bi li shvatio o čemu pričaš.
E ovo ti ne verujem, odnosno mislim da si samo bio iznerviran. Jedino U/I zahvate niko zaista nije mogao da shvati bez navođenja originala, sve ostalo je bilo razumljivo (premda, možda, ružno :) Dejan je sve ukačio, te je normalno odgovorio, a verujem i ostali. Zaista ne bih napisao tekst za koji mislim da neće biti razumljiv.
Najviše bodu oči selektivni prevodi. [...]
Za svaki pojedini prevod mogu da razvezem priču, ništa nije slučajno odabrano. Naravno da su prevodi selektivni, tako je i na svim drugim poljima (naukama?). U suprotnom dolazi do značajnih problema, a i prirodno je da se jeziku dodaju nove strane reči, ali umereno :) Tamo gde treba, ja davim i tupim ljude da ne pokušavaju da prevedu npr. „resetovati“ i „font“, i dajem za to argumente.
Ironično koliko sve ovo treba da zvuči, mene samo zanima: KO POSTAVLJA GRANICU ŠTA PREVODITI, A ŠTA NE, i ko daje nekome pravo da tako nasilno menja jezik?
Jasno je valjda da niko ne postavlja nikakve granice. Ja pričam kako pričam, ti pričaš kako pričaš, drugi pričaju kako pričaju. Ljudi to slušaju i, kada čuju nešto novo, odlučuju koji će izraz pokupiti. Tako to prirodno ide. Pritom, koga posebno interesuju jezička pitanja, ti se posebno i angažuju.
Angažovanje može biti u različitim oblicima, samo ne sme preći neke opšte granice. Npr. ne bi bilo u redu da pokušavam palicom nekog da ubedim da sam u pravu — ako to pokušam, prirodno je da mi sledi palica nazad :) Ali je zato potpuno u redu da se priključim nekom prevodilačkom projektu i da tamo razglabam od jutra do sutra sa drugim učesnicima kako šta prevesti. Ako se nekom ne dopada šta ispada iz toga, neka se i on priključi da bi dao svoj doprinos na stranu za koju misli da je prava :)