Slažem se sa navedenim iznad.
Problem je što sa godinama kao da vreme teče brže i nemate nikakve šanse sa mlađim generacijama ako su vam iste startne pozicije (ne znate ništa o programiranju, administraciji, naprednom korišćenju računara).
Ja sam drugom polovinom 90-ih znao žmureći gde je šta kod Win 3.11, zano šta treba da stoji u svakom .ini fajlu, znao svaki drajver kod DOS-a, znao sva moguća podešavanja u msdos.sys i config.sys. Potom, znao sve cake i podešavanja kod Win95, pa potom Win95 OSR2 (ili Win97, kako sam ga zvao), preskočio Millenium, 2k koristio mesec dana sa zakašnjenjem i onda došao XP. I kod XP uglavnom naučio svaki detalj, jer sam ga koristio do pre 4-5 godina, pa tek potom prešao na Win7 kad mi je jedino kućni računar još bio na xp... Sad mi je svugde Win7, osim na laptopu, zbog drajvera, iako znma dosta detalja oko nekih skrivenih podešavanja i administracije, toliko su natrpali stvari i toliko onog starog ne važi da početnik može da me sustigne za nekoliko meseci, a možda i kraće vreme.
Čak sam oko 2001. imao po 2 distribucije Linux-a pored Win-a na istom računaru, da bih sve to batalio, jer me nije zanimala OS administracija i akanje sa tim, a svaki distro imao neku svoju logiku u smislu lokacije log i konfiguracionih fajlova i sl.
Generalno, neki su pametnije iskoristili taj period, terali npr. samo Visual Studio i VB ili C++, kasnije prešli na C#, i danas u IT firmama imaju preko 1500-2000e plate, ali su retki oni koji su bili dovoljno uporni da teraju samo jednu usku oblast do maksimalnog usavršavanja, većina ljudi se rasplinula koristeći sve i svašta pomalo.
Mi malo stariji možda jesmo u prednosti po pitanju iskustva i nekog istorijskog znanja, ali teško da možemo po par noći da buljimo u ekran bez dugoročnih posledica (tipa: ne spavate jednu noć, sledećih sedmicu ili dve ne možete da sve vratite u normalu), dok ovi mlađi, ako imaju volje i uporni su, mogu za mesec dana da nauče više nego mi maltene duplo stariji za pola godine.
Em što im je mozak manje opterećen ranije naučenim znanjem, em što imaju više energije i mogu da funkcionišu sa manje sati sna, plus je neprirodno da sa 40 godina odete u neku firmu kao junior, a šef vam bude neko sa 30 godina ko već ima 7-8 godina radnog iskustva u radu na IT projektima. Čak i ako ste takva osoba da godine nisu problem, bićete malo više razočarani činjenicom da i ako do 50. godine dostignete poziciju tog seniora, on će biti na još višoj poziciji, i tako do penzije.
Jedino vredi sa tim velikim zakašnjenjem ući u IT sektor ako već imate ogromno iskustvo u nekoj oblasti koja je važna IT kompaniji - npr. poznavanje određene oblasti fizike, hemije, matematike, ekonomije ili bilo čega što je povezano sa nekim njihovim projektom, gde ne morate kao programer nositi glavni teret projekta, već kao osoba koja doprinosi svojim znanjem i iskustvom iz oblasti u kojoj se radi IT projekat (npr. projekat modelovanja nekih procesa u hemiji ili fizici).
Za postavljača teme: ako radiš u EPS-u na nekoj poziciji povezanoj sa projektovanjem i sl., naprirodnije je da želju i volju za programiranjem spojiš sa strukom, pa konkurišeš eventualno u DMS u Novom Sadu ili neku sličnu firmu. Njima i trebaju takvi ljudi, koji poznaju npr. elektrotehniku, ali znaju i programiranje...
A da prelaziš na čist IT i radiš na projektima koji veze nemaju sa tvojim dosadašnjim poslom je besmisleno, jer bacaš dasadašnje znanje i iskustvo i počinješ od nule. A nemaš nikakve šanse u takmišenju sa mlađina, oni će pre tebe postati i senior-i (a broj pozicija je ograničen u većini firmi) i team lideri i menadžeri projekata... Uvek ćeš biti negde u sredini ili iza, a kako se približavaš sredini 40-ih i 50-im godinama, već treba da imaš daleko ozbiljniju karijeru u struci.
I što neko reče, ako imaš porodicu, bolje je slobodno vreme troši na njih i imaj odmornu glavu.
Kako često kažem, ja bih rado svoj posao menjao za posao montera u Elektrodistribuciji - ista ili čak bolja plata, ali odmoran mozak, prekovremeno se dodatno plaća, a kad završim posao niko me ne zivka 10 puta da nešto uradim do ponoći ili za rano ujutru...
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.