U svetu su odavno legalizovani opijati i dobijaju se upravo u kontrolisanim uslovima - vidi pod "metadonske klinike". Zavisnost od opijata nije porok nego bolest koja se kao i svaka druga mora lečiti a jedan od efikasnijih načina je - jednostavno omogućiti onima kojima je potreban "višak" opioida u organizmu da do njih i dođu. Svi mogući opioidi se legalno proizvode i koriste u medicini osim heroina, koji je iz nepoznatih razloga izopšten - mada se i on legalno koristi u UK (Google: Diamorphine). Metadon, morfin, hidromorfon (čak i jači od heroina), i još sijaset drugih derivata morfijuma, kao i sintetičkih opioida se potpuno legalno proizvode i koriste u medicini. Za sada se zavisnicima uglavnom daje samo metadon, mada ne vidim u čemu je razlika, ako mu već daješ metadon zašto ne heroin? Dejstvo je skoro pa isto. Što se tiče "vožnje pod uticajem", ljudi koji dobijaju metadon nemaju apsolutno nikakve zakonske prepreke da upravljaju vozilima. Imam jednog druga koji živi u Kanadi i već 10 godina dobija metadon (znači dobija se besplatno, toliko o ceni) i svakodnevno vozi automobil na posao i sa posla i gde god želi, leti vozi Yamaha R6 i tako to. Toliko o opasnosti. Overdoziranje kod zavisnika se dešava ili namerno - kada iz očaja izvrše samoubistvo ili nakon apstinencije, kada konzumiraju dozu na koju su ranije navikli a tolerancija im je u međuvremenu opala tokom prinudne ili samovoljne apstinencije. Overdoz sa smrtnim ishodom je jako redak, u svakom slučaju ređi nego kad se neko napije i ubije u saobraćajci izazvanoj pod dejstvom alkohola.
Kod nas se konačno počinju otvarati metadonske klinike - za sada postoji jedna jedina u Beogradu, ne znam da li je jedina i u Srbiji, deluje u okviru doma zdravlja Savski Venac i delimično je sponzorisana od Medecins du Monde (Lekari sveta). Do sada, a i još uvek, kod nas postoji samo jedna državna institucija za lečenje zavisnosti (ZBZ, Drajzerova), koji ima jednu politiku lečenja koju primenjuje na sve pacijente, a to je skidanje na suvo. Metadon su davali tamo recimo 80ih, ali je onda neko procenio da to nije dobra terapija, i ukinuli su ga kao vid lečenja. Metadon u Drajzerovoj mogu da dobiju samo oni koji umiru od side ili tako nešto. Takva politika je dovela do toga da se u Beogradu i Srbiji daleko lakše (i jeftinije) može nabaviti heroin nego metadon, koji se legalno proizvodi i u svetu je apsolutno prihvaćen kao vid terapije, za koju se zavisnik sam odlučuje u konsultaciji sa lekarom. Recimo da je cena jedne bočice metadon kapi u apoteci reda veličine 100 dinara, a na crno ta ista bočica se prodaje za €50, jer nema načina da se dobije recept. Lekari neće da prepisuju metadon jer se boje inspekcija i optužbi da omogućavaju "legalno drogiranje". Toliko i o profitu od opijata.
Na svu sreću, ljudi iz sveta su počeli da vrše pritisak na domaće zdravstvo da se metadonska terapija što pre počne sprovoditi i to na nivou primarne zdravstvene zaštite. Bez komplikovanih procedura odlaska kod raznih specijalista i gubljenja vremena i zdravlja, već da ti terapiju može prepisati i lekar opšte prakse.
Sve u svemu to je sve jedna licemerna i tužna priča o tzv. "ratu protiv droga", koji je unapred izgubljen što je svima postalo jasno još pre 20 godina, a trebalo bi da je i najvećim zilotima postalo kristalno jasno kada su Amerikanci, kao predvodnici tog rata, okupirali Afganistan, i onda dozvolili da im lokalni uzgajivači i proizvođači opijuma ubiru rekordne prinose pred nosem američke vojske u punom sastavu, a da oni ništa ne čine po tom pitanju, da im se tamo neki lokalni šerif ne bi slučajno naljutio zbog gubitka profita i zapretio da će pozvati talibane da im održe lekciju šta se sme a šta ne.
Toliko o tome.
Sell 'crazy' some place else. We're all stocked up here.