0)Najverovatnije fotodiodom/fotomultiplikatorom/bilo kojim dovoljno brzim detektorom. Ako sam te dobro razumeo, ti tvrdis sledece:
1) svi izvori sastoje se od manjih izvora koji se krecu
2) ako se mali izvor krece u odnosu na detektor, svetlo koje on emituje imace brzinu !=c
3) detektori su osetljivi samo na svetlo odredjene brzine (c)
4) stoga ces uvek detektorom da izmeris c, nezavisno od kretanja izvora
Ali onda pitanje za tebe: te brzine kretanja mini-izvora su ogranicene. Zamisli da se veliki izvor u odnosu na tebe krece velikom brzinom. Onda ce biti jako malo izvora koji se u odnosu na tebe krecu bas brzinom c. Stoga ces videti manje svetla (snage) od izvora. Ali, cini mi se da to eksperimentalno nije slucaj. Ili? Pojasni mi.... mozda ti treba primer eksperimenta?
Morao sam da citiram celu tvoju zadnju poruku i dodao sam nulu kao redni broj radi pojedinačnog odgovaranja:
ad 0)
Ti dakle tvrdiš da bi fotodioda ili fotomultiplikator ili neki drugi detektor elektromagnetskih talasa mogli detektovati i svetlost koja u odnosu na njih ima i drukčiju brzinu od brzine c t. j. tvrdiš da bi ti detektori mogli interagovati i sa neelektromagnetskim talasima. Čime dokazuješ da ti detektori imaju i takvo svojstvo?
Ako se uvaži tvrdnja STR da ne postoji svetlost koja ima drukčiju brzinu od brzine c, onda iz ovog sledi paradoksalan zaključak: naše oko, ili neki drugi detektor bi mogli interagovati i sa pojavom koja u prirodi ne postoji - kad bi takva pojava postojala!!! Neverovatno, zapanjujuće i neosnovano.
Čemu bi služilo takvo svojstvo detektora koje nikad ne bi bilo aktivirano?
S kojim pravom i na osnovu čega je takvo svojstvo imputirano detektoru?
A imputirano jeste, jer da nije, takvi eksperimenti ne bi bili ni izvođeni.
ad 1)
Zar to nije istina? Svaki makroizvor sastoji se od elementarnih izvora i svaki elementarni izvor je samostalan.
ad 2)
Ako se govori o brzini - uvek se mora reći u odnosu na nešto. U konkretnom slučaju elementarni izvor emituje svetlost brzine c u odnosu na trenutni inercijalni sistem u kom se nalazi taj elementarni izvor, odnosno kroz koji u trenutku emisije prolazi taj elementarni izvor. Promatrač koji se nalazi u tom inercijalnom sistemu detektovaće samo tu svetlost jer samo ona u odnosu na njega ima brzinu c i predstavlja elektromagnetski talas samo u tom inercijalnom sistemu.
Svetlost sa svih ostalih elementarnih izvora koja nema brzinu c u odnosu na taj inercijalni sistem ne može u njemu biti detektovana.
ad 3) Tako je! Poznati detektori su osetljivi isključivo na elektromagnetske talase t. j. one talase koji u odnosu na
detektor imaju brzinu c. Svetlost je deo elektromagnetskog spektra.
ad 4) I to je tačno jer uvek postoji ogroman broj elementarnih izvora koji su u trenutku emisije u istom inercijalnom sistemu kao i promatrač. Ovde moram da ponovim da brzinu elementarnog izvora ne poistovećujem sa brzinom atoma.
Brzine elementarnih izvora su, naravno, ograničene, ali ako elementarni izvori imaju brzine elektrona u odnosu na jezgro atoma onda one mogu biti i male i ogromne i u svim smerovima u odnosu na bilo koji inercijalni sistem.
(Ne razumem zašto ova napomena. Ja nisam rekao da se elementarni izvori kreću takvom brzinom).
Dakle ovo je druga velika zabluda u STR. Od nekih elementarnih izvora se promatrač ne može udaljavati niti se ka nekima može približavati. I uvek je tako dok god se promatrač u odnosu na izvor kreće između nekih ekstremnih brzina koje još
treba ustanoviti