Citat:
@Stefano
Kako si zakljucio da se neko plasi da krene u privatni biznis ?
Pa to je istina.Ja poznajem mnogo ljudi, nebitno da li rade u privatnom ili državnom sektoru ili su nezaposleni, koji bi voleli da imaju privatnu firmu, sa velikim profitom, gomilu radnika ispod sebe i naravno, sisatu sekretaricu od 20 leta, ali jednostavno ne smeju da krenu u to, jer se plaše neuspeha.Naime, da bi započeli biznis, morali bi kod nekog da se zaduže i pruže neku garanciju u vidu nekretnine, automobila ili nečeg desetog, a mnogi na to jednostavno nisu spremni.Taj strah jeste opravdan, ali takvi ljudi stvarno nemaju pravo da kukaju na male plate, jer to je jednostavno realnost u Srbiji.Istina je da je mnogo rizičnije i teže osnovati uspešnu firmu u Srbiji, nego u nekim razvijenim zemljama (mada ni to ne mora da bude pravilo), ali treba se otarasiti i zablude da na zapadu, čim otvoriš firmu, pare krenu da kaplju.Jedino što je po mom mišljenju bolje na zapadu (dakle pričam o privatnom sektoru) je to što tamo uspeh više zavisi od sposobnosti vođe ili vođa kompanije i kvalitetnog rada iste, nego od veza koje isti ima u vrhu, kao i to što tamo crna ekonomija praktično ne postoji, ili je bar redukovana do te mere da se i ne primećuje, dok ovde više od 70-80 posto firmi nešto "mulja", bez obzira da li je to utaja poreza, sakrivanje pravog iznosa istog, držanje neprijavljenih radnika, ne plaćanja doprinosa za iste itd...Kada je takvo stanje, dolazi se do situacija da dve firme koje obavljaju istu delatnost, imaju potpuno neravnopravne uslove (recimo, jedna radi potpuno legalno, plaća poreze, doprinose, svi radnici su uredno prijavljeni, a druga koja ima razne veze, naravno sve suprotno i kod njih nekako sasvim slučajno, inspekcija ređe nailazi, gotovo nikad).U takvoj jednosj atmosferi, jedan mlad čovek koji želi da radi (na stranu oni koji su na džeparcu kod roditelja i koji ionako mole boga da ne nađu posao, osim ako nije neko sedenje u kancelariji) je rastrzan na sve strane.Recimo, ako se zaposli u državnoj firmi, zna da će imati platu od koje neće moći da živi pristojno, već da preživljava (200-300 evra max), a ukoliko se zaposli kod privatnika, može da bira da li će da radi na crno za možda 500-600 evra ili više, ili da bude prijavljen i radi za istu onu "državnu" platu, a u retkim slučajevima da bude prijavljen i ima platu iznda 500 evra (da budem jasan, ovo je jako retko, ali postoji).Da li da radi dva posla, i to oba na crno, pa možda zarađuje mesečno i više od 1000 evra, ili jedan u državnoj firmi, onako legalno, u kombinaciji sa još nekim poslom na crno (nošenje gajbi, berba voća, instaliranje "vindouza"...).Od tih mogućnosti, ne zna se koja je gora, a i nisu sve kompletno legalne, ali to je realnost trenutno u Srbiji i kao takvu je treba prihvatiti i naravno, uvek se nadati da će se odgovarajući ljudi dozvati pameti i krenuti već jednom da regulišu stvari, ali dok se to ne desi, treba se snalaziti i boriti za uspeh, jer to niko neće da vam pokloni.Nevezano za ovu priču, samo da napomenem da su i statistički podaci daleko od istine, recimo nije tačno da je nezaposlenost preko 30%.Mnogi od tih ljudi se snalaze na razne načine, rade na crno itd...E sad, za šta da se odluči mlad čovek koji želi da ima platu iznad proseka, i to legalno (to podrazumeva da ne radi na crno, naravno), pa mora se priznati da nema mnogo mogućnosti, i da treba biti maksimalno uporan i istrajan i da se stalno vrte oglasi, da bi se našao neki posao gde ćete biti prijavljeni i uz to dobro plaćeni, dakle jeste teško, ali postoji.Ipak, jedno je sigurno, sedenjem i čekanjem ili se ne postiže ništa, kao ni radom za 200-300 evra uz opasku "Ma ćuti, može i gore, dobro je i ovo" koju možete čuti od rodbine, porodice, a neki to upućuju i sami sebi.Dakle, zarada ponajviše zavisi od ličnih ambicija, i da bi se došlo do nekog jakog posla mora se pojesti i poneko go*no, recimo raditi neki "neprikladan" posao koji ne voliš, koliko da preživiš, ali u isto vreme stalno i stalno tražiti nešto bolje.Ili umesto toga, prihvatiti uz rizik da vas kazne ili nadrkani direktor izbaci ko kufer bez objašnjenja, rad na crno, još bolje dva posla, namučiti se, pa onda od tog kapitala pokušati neki privatni biznis ili šta ja znam, tad već imaš mogućnosti da nešto kreneš...Recimo, i ja sam svojevremeno radio sve i svašta (fizikalije, kondukterisao, konobarisao, a pored toga vikendom radio kao DJ u nekim lokalima uz svega nekoliko sati spavanja, retko više od 4-5 sati), da bih evo zadnje dve godine mogao da radim ono što stvarno volim da radim (software development) uz odlične uslove i sasvim pristojnu platu.Ali ne želim da se zaustavljam tu, jer planiram da jednog dana pokrenem i nešto svoje privatno, naravno ako bude mogućnosti, a ako ne, uvek je tu one way ticket za neku "obećanu" zemlju (što je takođe jedan od planova koji mi se dugo vrzna po glavi), u svakom slučaju, bitno je ne biti statičan i stalno juriti nešto povoljnije, naravno ako to istinski želiš.Dakle, mogućnosti za veću zaradu postoje, ali se treba vraški potruditi i do toga stići i naravno da nema mesta za sve, i ne mogu svi uspeti, ali to nam što nam je.Dakle prosečna plata u zemlji je takva kakva je i sa tom platom se smatraš građaninom sa prosečnim primanjima (iako su realno ta primanja jedva dovoljna za puko preživljavanje, ali to je trenutno realnost) i to je zato što je, kao što Ivan reče GDP u Srbiji takav kakav jeste, i ostaje ti ili da prihvatiš to ili na sve moguće načine da se boriš za više.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti