Gasarbajter brak sa stranim drzavljaninom ti ne nostrifikuje diplomu, pa ga nisam nabrojao, mada ti u mnogome olaksava integraciju... Nego to o Becu nisam razmisljao, traze li neki prosek ili je dovoljan samo master? Nemci su nam priznali diplome prosle godine, pa zbog toga od marta ucim jezik i tek sam na A2...
Moraš da nađeš mentora, sve se vrti oko toga. Ako te mentor prihvati, ako se njemu dopadneš ili ga ubediš, onda možeš da apliciraš za doktorske. Jer će mentor odgovarati za tebe, dakle nema proseka ili čega već, samo jedan čovek - ako to želi - kaže može ili ne može. Ovo pričam za gradj-arh i verujem da važi za teh. fakultete. Za medicinu nemam pojma. Sa našeg gradj. fak godinama unazad ljudi idu na doktorske, pa traže posao i namuvaju da ostanu tamo. Za dokt. za arhitekturu, za koje ja znam, ne traže nikakvu potvrdu jezika. Tamo možeš paralelno sa studiranjem da učiš jezik. Naravno, lep prosek je uvek lepo videti, ali će tražiti papers, da lio si pisao radove i tako to - to daje mnogo prednosti.j. Školovanje je besplatno, tvrate ti 300 i nešto evra po semestru ako si ispunio svoje zadatke. Čak i za studentski dom traže depozit ot 3 mesečne stanarine. Imaš rok od 3 god da sve završiš.
I onda teško da ćeš naći posao kao doktor nauka. To je polje istraživanja. To je drugi način života. Hoćeš da se baviš naukom ili praksom? Ako hoćeš da zarađuješ dobro, prosek i doktorat ti ništa ne znače.
Ako ideš na studiranje, radiš test nemačkog tamo, kod njih, a neki traže i matematiku.
Ovo je za Austriju. Za Norvešku pomenuh da nema na svakom svake godine raspisan konkurs. Kod njih uglavnom treba dokaz o znanju jezika, eng ili norveški. Bez B2 ne možeš pisati ništa naučno. Ako odeš sa dobrim B1 i učiš tamo do B2 i ideš na predavanja, to može, ali da sad treba da radiš, ideš na predavanja, pa na kurs - malo je preopterećeno. Ali dobra vest je da možeš da upišeš doktorske, recimo, u Austriji, pa odeš na razmenu studenata u Norvešku, pa tamo imaš praksu i ako si dobar, ostaneš tamo.
Sorry za off-topic.