Citat:
Kangrga:
Postoje neke četiri osnovne uloge u kojima možeš da se nađeš i od kojih zavisi kako ćeš posmatrati ovu stvar: zaposlen si u Srbiji / zaposlen si u inostranstvu / poslodavac si u Srbiji / poslodavac si u inostranstvu. Ima toga što ti pričaš, bahatih i drčnih poslodavaca i menadžera u Srbiji, ali, da se ne lažemo, tek ima bahatih i drčnih i lenjih i elementarno neodgovornih zaposlenih.
Zamisli da si ti poslodavac i da provališ da ti zaposleni nije došao na posao čitav dan, jer se, na primer, sinoć olešio sa drugarima toliko, da danas od mamurluka ne može da stoji na nogama? To bi tebi, svakako, bio jako, jako, jako loš signal. Nije to bilo kakva "sitnica", već se radi o "krupnici", takav zaposleni nije pouzdan, jer pijanstva tog tipa nedeljom/radnim danom nije incident poput pucanja slepog creva, pa se to dogodilo jednom u životu i u pitanju je viša sila, već se radi o svesnom izboru - pojavi koja ima tendenciju da se ponavlja na nedeljnom ili mesečnom nivou. Uopšte ne čudi odluka nadležnog lika da se odmah uhvati u koštac sa ovim problemom dok je još u povoju i stvar reši otkazom i traženjem pouzdanog radnika.
Ili, na primer, zakašnjenje od 15 minuta. Iz ugla radnika to je neviđena sitnica, ali se opet radi o suštinskoj stvari iz ugla menadžera/vlasnika firme. Zamisli sebe kao poslodavca kako kao laf prepun razumevanja tom zaposlenom kažeš "nema veze što si zakasnio/la 15 minuta, važno je da si ti meni živ(a) i zdrav(a)"? Sva je šansa da će taj zaposleni ubrzo svakodnevno kasniti 15 minuta, a onda će i ostali zaposleni ukapirati da su dolasci na vreme na posao "opuštena varijanta" i već narednog meseca možeš da očekuješ da si postao menadžer odeljenja/vlasnik firme u kojoj nema ko da se javi na telefon u 7:00 ili 9:00 ili kad god da počinje radno vreme, što ostavlja krajnje negativan utisak na svakog sa kim posluješ.
Iz ugla kompanije u kojoj radim, totalno je nebitno da li si zakasnio 1 minut ili si "no show, no call" tog dana, reč je svakako o vrlo ozbiljnom incidentu. Ukoliko je reč o prvom zakašnjenju, sva je prilika da nećeš dobiti otkaz, ali ćeš biti kažnjen na više (bolnih) načina + ogroman korak si bliže otkazu, ukoliko ne možeš da dokažeš ozbiljni medicinski slučaj ili smrt nekog bližnjeg.
A ako si zakasnio, jer si se noć pre toga lešio od alkohola sa ortacima, jedini mogući izlaz je da se pokriješ ušima, ćutiš i ne spominješ bilo kakav alkohol ili ortake, da uz sve ostalo ne bi bio još i smatran budaletinom.
Deluje kao surov sistem, ali nije tako. Skoro sam imao ozbiljan problem sa zdravljem, umesto na poslu završio sam u bolnici u kojoj sam morao da budem hitno operisan. Kvalitet podrške dobijene od strane kompanije tokom tih dana ne mogu da opišem, nisam toliko elokventan - bilo je pokriveno sve, od plaćanja u roku od 5 minuta svih skeniranja/testiranja/operacije/jednokrevetne sobe, pa sve do menadžerke koja mi je poslala cveće. Pošto je doktor ocenio da sam spreman za rad - bio sam pitan da li se lično osećam sposobnim za posao ili hoću da odmorim još koji dan kod kuće. Takav mi sistem i treba, da stane iza mene kada je to potrebno, a ne da toleriše pijanstva sa ortacima ili razvlačenje po krevetu 15 minuta svakog jutra.
[Ovu poruku je menjao Kangrga dana 13.08.2013. u 23:11 GMT+1]
Nije sve crno belo, al' neki uporno pokusavaju da to tako predstave... Da stvar bude gora, to rade drzeci stranu iskljucivo poslodavcima koji realno nisu trenutno u podcinjenoj poziciji u odnosu na polozaj radnika. Koliko je takav nacin predstavljanja stvari besmislen, pokazuje kontra varijanta od one koje je
Kangrga predstavio:
Postoje neke cetiri osnovne uloge u kojima mozes da se nadjes i od kojih zavisi kako ces posmatrati ovu stvar: zaposlen si u Srbiji / zaposlen si u inostranstvu / poslodavac si u Srbiji / poslodavac si u inostranstvu. Ima toga sto Kangrga prica, bahatih i drcnih radnika i zaposlenih u Srbiji, ali, da se ne lazemo, tek ima bahatih i drcnih i zlih i elementarno neodgovornih poslodavaca.
Zamisli da si radnik u novootvorenoj firmi i poslodavac te doceka prvog radnog dana sa sumanutim pretnjama, kasnije sikanira, podcenjuje, a placa mizerno... radis prekovremeno svaki dan, svaku subotu naravno, nedelju kad on odredi da treba (citaj: svaku), nocni rad ne placa po zakonu, ne postuje raspored smena jer nakon trece smene radis drugu i sl... ako postavis pitanje moguceg krsenja svojih prava kao radnika precrta te sa spiska za produzenje ugovora, a iako si dobar radnik sef smene te sikanira jer imas zavrsen fakultet a on nesto manje od toga. Nije to bilo kakva "sitnica", vec se radi o "krupnici", takav poslodavac je poremecen, jer tako tretirati svoje radnike je nehumano a u krajnjem kontra produktivno za firmu, i to nije da se desilo jednom ili slucajno, vec se radi o svesnom izboru - pojavi koja ima tendenciju da se ponavlja na nedeljnom ili mesecnom nivou. Uopste ne cudi odluka potlacenog radnika da se odmah uhvati u kostac sa ovim problemom dok je jos u povoju i stvar resi otkazom i
trazenjem pouzdanog poslodavca.
Ili, na primer, smanjenje plate od 20% bez razloga. Iz ugla poslodavca to je nevidjena sitnica, ali se opet radi o sustinskoj stvari iz ugla ranika/zaposlenog u firmi. Zamisli sebe kao tog radnika kako kao laf prepun razumevanja tom poslodavcu kazes "nema veze sto si me zakino 20% od plate, vazno je da ste ti i firma meni ziv(e) i zdrav(e)"? Sva je sansa da ce taj poslodavac ubrzo zakidati 30%, a onda ce i ostali poslodavci ukapirati da su ta bezrazlozna zakidanja sa plate "opustena varijanta" i vec narednog meseca mozes da ocekujes da si postao radnik koji nema gde da se zaposli u normalnoj firmi,
sto ostavlja krajnje negativan utisak na svakog ko zeli da radi.
Iz ugla radnika to dalje izgleda ovako: Kaze on sebi, pa nisam ja lud, odoh ja u neku drugu firmu... Kad tamo ne lezi vraze, i tamo isti uslovi i mizerna plata, jer i taj poslodavac, kao i prethodni, zna da ima malo radnih mesta a puno nezaposlenih i da ce radnik pristati da radi i na crno ako treba, a o uplacivanju socijalnog i zdravstvenog ni ne razmislja.
OK, ti odes dalje, al' i tamo slicna situacija... a drzava te ne stiti od takvih kriminalaca i prepusten si slobodnom tumacenju tvojih prava radnika od strane takvih "poslodavaca". Sta ces, ti prihvatis da radis po takvim uslovima, jer moras preziveti nekako, makar i sa minimalcem i bez uplacenog zdravstvenog.
Deluje kao surov sistem, i zapravo i jeste tako. Ako imas ozbiljan problem sa zdravljem, umesto u bolnici zavrsis ipak na poslu na kojem si morao da budes kako ne bi dobio otkaz zbog propustenog dana, iako si morao da budes hitno operisan. Na kraju vidis da ti je zaista lose, i odes sa posla u bolnicu ne hajuci sta ce biti sa radnim mestom - jasno je, ako umres onda radno mesto nece biti bitno... Firma ti naravno nista ne pokriva od troskova, ni skeniranja/testiranja/operacije/jednokrevetne sobe, i ne samo to, nego posto nemas ni zdravstveno, moras da se operises sam jer u bolnici ne mogu da te operisu posto nemas uplaceno zdravstveno. OK, izvadis ti to svoje slepo crevo nekako, cak i prilicno dobro zasijes rez, jer si kod prethodnog gazde pored konstruisanja i komercijale radio i krojacke poslove. Win. Menadzerka te je naravno vec zvala u toku auto-operacije da joj doneses opravdanje, a kada si zatrazio cvece jer je
Kangrga tako dobio od svoje menadzerice iz paralelnog univerzuma, ona ti rece da ce ti cvece nabiti al' tamo sunce ne sija, pa da se ne trosite oboje bezveze.
Takav mi sistem ne treba, da stane iza mene samo da bi me silovao, i da tolerise izrabljivanja i ponizavanja najgore vrste za sitne pare od strane krimino-poslodavaca, umesto da napravi zdrav ambijent gde nece biti ostecen niko ko je u tom trenutku u podcinjenom polozaju, bilo da je poslodavac ili radnik naravno.
[Ovu poruku je menjao mr. ako dana 14.08.2013. u 02:39 GMT+1]
- Il n'est pas important qui, importe c'est quoi!