Ono sto sam zapazio kao razliku izmadju TDA7294 i LM3886 (moj licni utisak) je da TDA7294 kada se napravi sa dobrim rutovanjem veza ima veoma mocan i kontrolisan bas, dok mi LM3886 bolje zvuci kod visih tonova.
Definitivno, kada se dobro spakuju, oba ova kola sjajno rade, tek blagu prednost (zbog preciznijih visokih tonova i preciznije zvucne slike) dajem kolu LM3886.
Medjutim, ko voli mocan i veoma cvrst bas onda TDA.
Svi ovi utisci su vezani za najosnovniju verziju pojacavaca sa oba IC, tj. bez ikakvih dopunskih "operacija" nad njima, inicijalna fabricka postavka.
Kada se primene dodatne mere poput remote-sense povratne veze ili slico, onda LM3886 ima prednost (opet po mom licnom utisku) zbog toga sto je znacajno brza naprava.
E sad, ukusi su veoma razliciti.
Nekom se ne svidja cvrst bas, a nekom se pak ne svidja obilje detalja u visokotonskom opsegu (gde se vec ne moze sakriti nista sto je lose na samom snimku zvuka).
Moj licni stav je da dobar pojacavac mora biti duzan da (sto je moguce bolje) verno prenese snimak, dakle ono sto audiofili kazu "neutralan" zvuk.
Sa mog aspekta svaka primesa koja nosi "karakter" pojacala je nedovoljno dobro pojacalo (sto ni malo ne znaci da ne mora biti prijatno za uvo).
Da bi pojacavac imao karakter, on mora promeniti nesto u zvuku makar neznatno, a to vec nije veran prenos vec izmena sadrzaja.
I opet napominjem da ima pojacavaca koji osetno menjaju sadrzaj, a izuzetno su prijatni za slusanje.
Ali, neko voli crnke neko plavuse, a neko pak i jedne i druge.
Svako ima pravo na licni ukus, i da uziva u tome sto se bas njemu svidja...
Kada mi se slusa nesto sa perfektnom prostornom slikom i izuzetnom kolicinom detalja, ukljucim pojacavac sa IC kolima (ko nema takav, onda sa tranzistorima) uzivajuci u onome sto je onaj ko je napravio snimak hteo reci tim snimkom, a kada me uhvati nostalgija, onda ukljucim cevasa, pa je osecaj kao kada se uvucem ispod toplog jorgana kod drage osobe koja je vec unutra...
Svaki nacin nosi svojstvenu lepotu...
Pozz
Definitivno, kada se dobro spakuju, oba ova kola sjajno rade, tek blagu prednost (zbog preciznijih visokih tonova i preciznije zvucne slike) dajem kolu LM3886.
Medjutim, ko voli mocan i veoma cvrst bas onda TDA.
Svi ovi utisci su vezani za najosnovniju verziju pojacavaca sa oba IC, tj. bez ikakvih dopunskih "operacija" nad njima, inicijalna fabricka postavka.
Kada se primene dodatne mere poput remote-sense povratne veze ili slico, onda LM3886 ima prednost (opet po mom licnom utisku) zbog toga sto je znacajno brza naprava.
E sad, ukusi su veoma razliciti.
Nekom se ne svidja cvrst bas, a nekom se pak ne svidja obilje detalja u visokotonskom opsegu (gde se vec ne moze sakriti nista sto je lose na samom snimku zvuka).
Moj licni stav je da dobar pojacavac mora biti duzan da (sto je moguce bolje) verno prenese snimak, dakle ono sto audiofili kazu "neutralan" zvuk.
Sa mog aspekta svaka primesa koja nosi "karakter" pojacala je nedovoljno dobro pojacalo (sto ni malo ne znaci da ne mora biti prijatno za uvo).
Da bi pojacavac imao karakter, on mora promeniti nesto u zvuku makar neznatno, a to vec nije veran prenos vec izmena sadrzaja.
I opet napominjem da ima pojacavaca koji osetno menjaju sadrzaj, a izuzetno su prijatni za slusanje.
Ali, neko voli crnke neko plavuse, a neko pak i jedne i druge.
Svako ima pravo na licni ukus, i da uziva u tome sto se bas njemu svidja...
Kada mi se slusa nesto sa perfektnom prostornom slikom i izuzetnom kolicinom detalja, ukljucim pojacavac sa IC kolima (ko nema takav, onda sa tranzistorima) uzivajuci u onome sto je onaj ko je napravio snimak hteo reci tim snimkom, a kada me uhvati nostalgija, onda ukljucim cevasa, pa je osecaj kao kada se uvucem ispod toplog jorgana kod drage osobe koja je vec unutra...
Svaki nacin nosi svojstvenu lepotu...
Pozz













