Ta formula se može koristiti samo ako svakoj sopstvenoj vrednosti odgovara onoliko linearno nezavisnoh vektora kolik je njen red. U protivnom je upotreba te formule nemoguća. Na prvu matricu se može primeniti taj postupak, tj.

za
![S=\left[
\begin{array}{cccc}
1 & 3 & 0 & 1
\vspace{0.5em}\\
2 & 0 & 1 & 1
\vspace{0.5em}\\
-2 & -4 & -1 & -2
\vspace{0.5em}\\
-1 & -5 & 0 & -1
\vspace{0.5em}\\
\end{array}
\right]](https://static.elitesecurity.org/tex/6061df1c5f1bc66eaca67944ef834776.png)
,
![D=\left[
\begin{array}{cccc}
1 & 0 & 0 & 0
\vspace{0.5em}\\
0 & -1 & 0 & 0
\vspace{0.5em}\\
0 & 0 & -1 & 0
\vspace{0.5em}\\
0 & 0 & 0 & 0
\vspace{0.5em}\\
\end{array}
\right]](https://static.elitesecurity.org/tex/d8c81aee83592457b44ef1234563697f.png)
.
Naime, odrediš prvo sopstvene vrednosti, pa za svaku najveći broj linearno nezavisnih sopstvenih vektora, pa ih upišeš u matricu

po kolonama, pa formiraš dijagonalnu matricu

sa sopstvenim vrednostima po dijagonali tako da

-ta vrenost na dijagonali bude sopstvena vrednost koja odgovara sopstvenom vektoru matrice

koji je stavljen u

-tu kolonu matrice

.
Ako si sve dobro uradio, po definiciji sopstvenih parova važi

, odnosno

. Na osnovu toga se indukcijom dokazuje da je

.
U ovom slučaju je

, pa je

.
U drugom slučaju je taj postupak nemoguć jer imaš samo jednu sopstvenu vrednost i ona ima samo dva linearno nezavisna sopstvene vektora. Evo opšteg postupka:

,
gde je

količnik, a

ostatak pri delenju polinoma

karakterističnim polinomom

(može se koristiti i minimalni). U našem slučaju je

, pa pošto je

nižeg stepena od

, postoje konstante

takve da je

.
Treba ih odrediti. Diferenciranjem ove jednačine tri puta dobijamo sistem jednačina koji zajedno sa ovom glasi

,

,

,

,
za neke polinome

. Zamenom

jedinicom dobijamo sistem

,

,

,

.
Rešavanjem ovog sistema dobijamo da je

,

,

,

.
Obzirom da je

.
Zameni

, izračunaj

, sredi sve i to ti je to.
Potpis
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.