Ja nekako volim početnicima da stavim Mint; liči na windozu po rasporedu, prepoznao je do sada svaki hardver koji sam mu natakao, a instalira softver iz ubuntu repozitorijuma.
Meni je svejedno šta trošim, pošto ću ionako da skliznem u terminal: ali za novajlije gledam da stavim nešto što nudi minimalnu vizuelnu promenu u odnosu na Windows XP.
@čika Bora: Najlakše je da jednostavno zaboravite na C:, D:, E: - Program Files folder, Windows folder, i slično... Instalirani programi se (ako su dobro napisani, a svi koji se instaliraju Software manger-om, ili uz sudo apt-get install - jesu) pronalaze klikom na početni meni (kod ubuntua Applications) pa u odgovarajućoj grupi programa. Pošto Linuksi nemaju Registry bazu, i sva podešavanja koja su potrebna programima i operativnom sistemu drže u običnim tekstualnim fajlovima, ako se instalira 1001 program, to će samo napuniti harddisk, ali neće usporiti učitavanje pojedinačnog programa.
Inače, sva podešavanja koja korisnik napravi, vezano za izgled, funkciju instaliranih programa - nalaze se u /home direktorijumu. Direktorijumi i fajlovi koji počinju tačkom u imenu (.ssh, .opera) su skriveni od pregleda, isto kao atribut Hidden u windozi; View - Show hidden files, ili Ctrl+H će ih pokazati.
Takođe, ono što je novo na Linuksu, za onoga ko je nov, a dolazi sa Windowsa (ovo važi za sve *nix-ove ustvari) su file permissions, i file-centered sistem: Sve je file!!! Harddisk je ustvari fajl - sa opisom veličine, modela i koje particije sadrži; particija je fajl, sa opisom fajl sistema, veličine i foldera koje sadrži; folder - direktorij - direktorijum je opet fajl, sa opisom fajlova koje sadrži u sebi. Modem je fajl, mrežna kartica je fajl, sa opisom modela, brzine, načina komuniciranja...... Znam da je malo komplikovano u početku, ali ništa nije objektno, kao kod windowsa; promenom par slova u fajlu koji je mrežna kartica, smanjiće se brzina sa kojom se kači na mrežu, promenom par slova u fajlu koji je preocesor, smanjiće se ili povećati clock, recimo.
Takođe su nove i
file permissions: dozvole - permisije postoje i na Windowsu, malo su drugačije zamišljene, ali se na Win2000 uopšte nisu koristile, a na WinXP je ionako svako morao da koristi Administrator nalog da bi mu sve radilo kako treba - zato su permisije i nepoznanica; u Visti i 7-ici se baš koriste. Kod Linuksa su zamišljene ovako: svaki fajl (a rekli smo da je sve fajl) ima svoj opis ko šta može sa njim: Owner je vlasnik, kreator, Group je grupa korisnika u koju spada originalni vlasnik, a Other su svi ostali. Read permisija je dozvola za čitanje fajla (read-only), write permisija je dozvola za izmenu, ili upis (rw), a execute je dozvola za izvršavanje - kod direktorijuma execute dozvoljava ulazak u dotični. Svaki fajl ima svog vlasnika, vlasništvo nad fajlom se može promeniti, a
root može
sve - od toga da izmeni tuđi fajl, da promeni vlasnika fajla nad tuđim fajlom, do toga da promeni atribute tuđem fajlu, ili da ga briše, itd... Zato je root lozinka dosta bitna, jer root može da obriše sve iz korenitog kataloga (/), bez ulaska u Recycle bin - i ubije sistem
odma sada odma. S tim što na Ubuntuu (tj svim Debian linuksima) ne postoji nalog root, nego ako nalog ima dozvolu da radi isto što i root, tu dozvolu dobija sa komandom
sudo (SuperUser DO this or do that :).
http://en.wikipedia.org/wiki/Filesystem_permissions
Za prebacivanje Access baze, ja bih ponudio sledeća moguća rešenja: sto posto Microsoft nudi neki alat za lako i brzo prebacivanje Acess baze u MsSQL bazu (koja radi samo na Windowsu, beše?), a onda sto posto Oracle nudi neki alat za brzo i lako prtebacivanje u MySQL. Mada, može biti koska ovo rešenje.
Drugo rešenje je da kontaktirate ES člana bogdan.kecman, pošto baš on radi na razvoju MySQL-a, i pitate ga da vas uputi u pravom smeru.
Još jedno rešenje je instalacija VirtualBox programa za virtuelizaciju, na Ubuntuu: u komandnoj liniji
sudo apt-get install virtualbox-ose bi trebalo da završi posao, a onda u virtuelnoj mašini da imate Windows za razna testiranja oko prebacivanja te Access baze - naravno samo dok je uspešno ne prebacite. Što se tiče legalnosti Windowsa XP, pogledati da li i dalje može da se skine legalni trial (koji traje 180 dana) na Microsoft-ovom sajtu.
VirtualBox je sam po sebi vrlo intuitivan, i vrlo jasan; dokumentacija mu je odlična. Kažem, samo kao prelazno rešenje, za prebacivanje baze. Spašava od potrebe za dual-boot.
Kad, tokom pravljenja Nes kafe, umesto da uzmeš mleko iz friza tamo ustvari staviš Nes konzervu - shvatiš koliko je multitasking za*ebana i pipava rabota :)