EPOHALNO OTKRIĆE ČETVORICE NAŠIH INOVATORA SPAS OD ZAGAĐENJA
'PREZIDENT' ZA ČISTO NEBO NAD SRBIJOM
Akademik dr Danilo Obradović, Vaso Gluhajić, Mirko Peško i Petar Marjanović napravili filter koji gotovo 100 posto odstranjuje otrov iz zagađenog vazduha
Grupa srpskih naučnika posle nekoliko godina istraživanja, opita i brojnih kontrola ponudila je Vladi Srbije spasonosno višenamensko rešenje u vidu mokrog filtera 'Prezident' za prečišćavanje zagađenog vazduha. Provere efikasnosti ovog izuma su vršili profesori Fakulteta tehničkih nauka iz Novog Sada, stručnjaci 'Miloja Zakića' i inženjeri 'Trajala' u kojoj je obavljana proizvodnja filtera za gasmaske. I svi oni nedvosmisleno su zaključili da je 'Prezident' moćni prečišćivač koji može vazduh najzagađenije okoline dovesti na nivo vazduha na Kopaoniku.
Uz to ovaj filter je mnogostruko jeftiniji od uvoznih, lak je za održavanje i remontovanje, tehnički je prilagodljiv svim zagađivačima, gotovo sto odsto efikasan, a otrovne elemente pretvara čak i u veštačko đubrivo.
- I ne samo to, naš 'Prezident' je i još po nečemu samoisplativ. On ne samo što štedi energiju, već i toplotu iz dimnih gasova pretvara u energiju. Ta činjenica između ostalog govori da bi 'Prezident' bio idealno rešenje iza sve termoelektrane i toplane u Srbiji - kaže jedan od autora ovog pronalaska Vaso Gluhajić.
'Filips' bacio oko na izum
Vest o izumu srpskih naučnika brzo se proširila i van granica naše zemlje. Veliki svetski giganti poput 'Filipsa' brzo su se obreli u Beogradu.
- Tražili su da otkupe ideju za mizernu svotu novca. Nismo na to pristali, čekamo odgovor Vlade Srbije - otkriva akademik Obradović.
Da li će biti i kakav će biti odgovor Srbije ostaje da se vidi. Tek, dosadašnji odnos naše države prema sopstvenim umovima obeshrabruje. Otuda neće biti iznenađenje ako i ovaj projekat doživi sudbinu brojnih ili onih naših otkrića koja su prvo zaživela u inostranstvu, a potom u vidu gotovog proizvoda bila uvožena kao strana roba.
A da li Srbija ima pravo da odbacuje ovakve ponude kada je svakodnevno upozoravaju dramatična stanja stanovinka Bora, Obrenovca, Kostolca, Pančeva... Recimo u Obrenovcu u krugu od sto kilometara oko Termoelektrane 'Nikola Tesla', godišnje na svaki hektar padne 326 kilograma sumporne kiseline. Koliko je to opasno potvrđuju svetski standardi koji kažu da ukoliko na jedan hektar padne 30 kilograma ovog otrova to direktno vodi u ekološku katastrofu. A šta reći o situaciji u Boru i Pančevu kada njihovi zagađivači punog kapaciteta izbace u atmosferu 324 tone opasnog sumpordioksida.
Četvorica srpskih naučnika i ranije poznati po svojim izumima, pronašli su rešenje za neutraliazciju tih štetnih čestica i otrovnih gasova. Učinili su to naučni savetnik Vaso Gluhajić, mašinski inženjer Mirko Peško, akademik, profesor dr Danilo Obradović i magistar tehničkih nauka Petar Marjanović.
Iskusni inovatori
Idejni tvorac ovog projekta bio je Vaso Gluhajić, bivši načelnik Laboratorije za hidrauliku pri Vojnotehničkom institutu i Institutu 'Mihailo Pupin'. Tu se sreo sa mašinskim inženjerom Mirkom Peškom sa kojim ima niz zajedničkih patenata.
Ovom dvojcu priključio se akademik prof. dr Danilo Obradović nekadašnji stvaralac Instituta Vinča' i profesor Fakulteta tehničkih nauka iz Novog Sada. Četvrti je magistar Petar Marjanović iz Šapca koji je radio u 'Zorki' na sličnim projektima.
U ovaj projekat za koji čak neki stručnjaci tvrde da je epohalan krenuli su sasvim slučajno. Pomenuti izumitelji hteli su da pomognu svom prijatelju koji je bolovao od astme, a koji nije mogao da uđe u kuću i po četri sata posle usisavanja, jer su mu strašno smetale sitne čestice. Projektovali su mokri filter i ustanovili da posle usisavanja njihov prijatelj nije imao zdravstvenih problema. Takođe, već tada su počeli da razmišljaju o mehurićima i brbotanju koji nastaju prilikom prolaska vode kroz filter. A koji su se formirali usled gomilanja prašine koja je odlazila u vazduh i ponovo se vraćala na zemlju.
- Našli smo se tada pred novim izazovom - kako da eliminišemo te mehuriće, odnosno kako potpuno eliminisati tu prašinu. 'Prva petoletka' iz Trstenika napravila nam je usisivač i uspeli smo da eliminišemo te mehuriće. Tada smo doneli odluku da konstruišemo filtere za mnogo veće zagađivače, za dimnjake i gorionike.. I tu se pokazala velika uspešnost našeg filtera. Preostalo je još da rešimo odstranjivanje gasova poput sumpor-dioksida i azot-dioksida koji strašno zagađuju okolinu. Kako da sumpornu kiselinu koja nastaje iz sumpor-dioksida sprečimo da se vrati na zemlju u vidu otrovnih kiselih kiša - objašnjava akademik dr Danilo Obradović.
Krenulo se u novi izazov vezivnja tih gasova hemijskim procesima. Prvo je trebalo stići do čestica za koje bi se voda vezivala, pa tek onda 'Prezidentom' hvatati prašinu i vezati te gasove.
- Pošto smo znali da kiša prečišćava vazduh, došli smo na ideju da veštački u sistemu napravimo oblak na veoma malom prostoru, a atmosferu i proces padanja kiše prebacimo u 'mokri filter'. U svemu smo uspeli - priča Mirko Peško.
Patent se sam finansira
Tvorci 'Prezidenta' tvrde da je jedna od osobina ovog izuma i ta što apsolutno ne zagađuje okolinu i što nakon filtracije svede količinu prašine na nivo jednak količini prašine u retko naseljenim planinskim područjima. Ipak, njegova posebna osobina je samofinansiranje. Naime, posle filtracije, talog se ponovo vraća u rezervoar radi pripreme za novo filtriranje. Tom prilikom se odvaja nitrat i sulfat bez kojih nema proizvodnje veštačkog đubriva, od čije prodaje bi se finansiralo održavanje.
Ovaj uspeli eksperiment otvorio je put ka stvaranju moćnog sistema za kojim desetinama godina vape gradovi velikih industrijskih postrojenja Obrenovca, Kostolca, Bora, Pančeva... Pronađeno je do sada najefikasnije rešenje za eliminaciju tih 'kislelih kiša'.
- Pronašli smo rešenje i za tu muku preko mokrog filtera 'Prezident' koji omgućava stvaranje veštačkog oblaka i to na vrlo malom prostoru. I uz pomoć turbine koja pravi oblak projektovanih dimenzija uspeli smo da izvršimo brzu apsorpciju otrovnih gasova, prašine, prečistimo vazduh i istovremeno eliminišemo pojavu 'kiselih kiša'. Pa bi sada bilo moguće bez ikakvog rizika gajiti povrće tik uz termoelektranu u Obrenovcu - otkriva magistar Petar Marjanović.
Priča o ovom projektu velike nade i njegovim autorima tu se nije završila. Ova četvorka pronalazača sebi je postavila poslednji zadatak. Kako ovaj sistem tehnički prilagoditi različitim uslovima - fabričkim dimnjacima, livnicama, termoelektranama, topionicama, hemijskim postrojenjima. A kada je i to rešeno, autori su 'Prezident' zaštitili u Zavodu za zaštitu intelektualne svojine.
Zašto ćuti vlada?
U Ministarstvu za nauku Vlade Srbije tvrde da zahtev inovatora da pomognu da njihov izum ugleda svetlost dana nije kod njih stigao.
LJubica Vasić, sekretarica pomoćnika ministra Radosava Cerovića rekla je da zahteva nema u knjigama i kompjuteru. LJubazna Danijela Knežević iz Sektora za inovacije istog ministarstva kaže da svi inovatori moraju prvo da budu registrovani u Ministarstvu za nauku kako bi njihovi patenti bili uzeti na razmatranje. Ali o ovom izumu ništa ne zna. Iz kabineta predsednika vlade rekli su nam da se za informaciju obratimo pismenim putem. Učinili smo to pre četrnaest dana, a odgovora još nema.
Međutim, da bi ova inovacija zaživela potrebno je preskočiti poslednju stepenicu. Neophodno je izgraditi pilot projekat, izgraditi fabrike za proizvodnju 'Prezidenta', potreban je novac, njega ovi umni ljudi nemaju. A prema poslednjem proračunu za sve to potrebna je suma od dva i po miliona evra. No, ako se zna da samo zamena jednog postojećeg filtera za Obrenovac košta između četiri i po, do pet miliona evra, onda je pomenuta količina evra beznačajna. Pogotovo imajući u vidu projektovanu i predviđenu efikasnost 'Prezidenta', uštedu i gotovo minimalno trošenje para ze njegovo održavanje. U suprotnom i ova kao i mnoga druga naša intelektualna svojina, postaće inostrana, postaće skupa roba. Jer, papiri se već prevode na engleski.
http://www.opstina-negotin.org....php?lg=sr&id_article=1717
[Ovu poruku je menjao eloiza dana 27.09.2009. u 09:54 GMT+1]