Student sam, imam odlican prosek, 22 godine i jedan kompleks, tj. jedno pitanje koje me muci, a koje stoji u naslovu teme. Ono o cemu cu pisati je bazirano na mom "slucaju" i mnogim drugim primerima, da bih objasnio sta zelim da kazem. Da ne bih bio pogresno shvacen, kao neko ko sedi i kuka. Bio sam djak generacije u srednjoj, jedan sam od najboljih studenata na fakultetu, vredan sam i uporan, i postigao sam na profesionalnom polju mnogo vise od mnogih koji su imali bolje uslove. i nadam se da cu uspeti, ali ne mogu da ne podelim misljenje o ovom mom, ali rekao bih pre svega opstem problemu sa drugima
Smatram da je novac izuzetno vazan, i da covek zbog materijalnog siromastva moze postati i duhovno siromasan. Naime, sebe, tj. svoju porodicu mogu svrstati u siromasne, jer su moji roditelji fakultetski obrazovani, a imaju plate oko 15.000 dinara koje kasne po neKoliko godina. Zivim u opstini koja je medju poslednjima u Srbiji po primanjima i standardu. Studiram u vecem gradu, u kome je standard daleko visi, i u kome zivim vec 2-3 godine.
-iz materijalnih razloga sam bio samo par puta na moru, u inostranstvu nikad, nikad nisam bio na nekoj utakmici, relativno slabo idem u diskoteke, nisam trenirao nijedan sport (u malom mestu nema uslova, a autobuska karta je skupa), pa nemam ni visinu ni reputaciju sportiste-frajera,... A ni za sta od toga nisam kriv. A kada se vidim sa drustvom, jedna od najcecsih tema jeste o tome kako je smorno.
Da ne duzim dalje, mislim da ste shvatili o cemu govorim. Ne govorim o tome da zelim da budem bogat, vec da imam dovoljno novca za normalan zivot. Nekom je mala prosecna plata od 30.000 dinara. Ja u zivotu nisam video toliko para. I zbog toga imam kompleks, cesto sedim sam kuci, jer nemam sta da radim i razmisljam o ovome, o cemu cu drugom.
I kako onda da budem duhovno bogat, kada gotovo da nemam elementarne uslove za zivot? Kako da budem zanimljiv curama i da ih muvam, ako mislim o tome da li cu imati da im platim pice. kako da pricam o sportu, kada nisam bio gotovo ni na jednoj utakmici, a nemam svoju sobu, pa ne mogu da gledam sport ni na televiziji. kako da budem visok i zgodan, ako nisam imao uslova da treniram neki sport, kako da govorim 5 jezika kada nemam i nisam imao uslova da ih ucim.
Znaci, ja govorim o tome da je novac neverovatno vazan, i da danas oni koji su materijalno bolje obezbedjeni, lako mogu da "kupe" duhovno bogatstvo, a da oni siromasni, a duhovno bogati, zbog siromastva izgube i to duhovno bogatstvo.
Sta mislite o ovom "problemu"? Da li na ispravan nacin posmatram stvari, ili imam kompleks, pa stvari vidim drugacije nego sto bi trebalo?
Smatram da je novac izuzetno vazan, i da covek zbog materijalnog siromastva moze postati i duhovno siromasan. Naime, sebe, tj. svoju porodicu mogu svrstati u siromasne, jer su moji roditelji fakultetski obrazovani, a imaju plate oko 15.000 dinara koje kasne po neKoliko godina. Zivim u opstini koja je medju poslednjima u Srbiji po primanjima i standardu. Studiram u vecem gradu, u kome je standard daleko visi, i u kome zivim vec 2-3 godine.
-iz materijalnih razloga sam bio samo par puta na moru, u inostranstvu nikad, nikad nisam bio na nekoj utakmici, relativno slabo idem u diskoteke, nisam trenirao nijedan sport (u malom mestu nema uslova, a autobuska karta je skupa), pa nemam ni visinu ni reputaciju sportiste-frajera,... A ni za sta od toga nisam kriv. A kada se vidim sa drustvom, jedna od najcecsih tema jeste o tome kako je smorno.
Da ne duzim dalje, mislim da ste shvatili o cemu govorim. Ne govorim o tome da zelim da budem bogat, vec da imam dovoljno novca za normalan zivot. Nekom je mala prosecna plata od 30.000 dinara. Ja u zivotu nisam video toliko para. I zbog toga imam kompleks, cesto sedim sam kuci, jer nemam sta da radim i razmisljam o ovome, o cemu cu drugom.
I kako onda da budem duhovno bogat, kada gotovo da nemam elementarne uslove za zivot? Kako da budem zanimljiv curama i da ih muvam, ako mislim o tome da li cu imati da im platim pice. kako da pricam o sportu, kada nisam bio gotovo ni na jednoj utakmici, a nemam svoju sobu, pa ne mogu da gledam sport ni na televiziji. kako da budem visok i zgodan, ako nisam imao uslova da treniram neki sport, kako da govorim 5 jezika kada nemam i nisam imao uslova da ih ucim.
Znaci, ja govorim o tome da je novac neverovatno vazan, i da danas oni koji su materijalno bolje obezbedjeni, lako mogu da "kupe" duhovno bogatstvo, a da oni siromasni, a duhovno bogati, zbog siromastva izgube i to duhovno bogatstvo.
Sta mislite o ovom "problemu"? Da li na ispravan nacin posmatram stvari, ili imam kompleks, pa stvari vidim drugacije nego sto bi trebalo?