Srki, kao jedna zanimljivost — na Beogradskom univerzitetu se plaćaju i ti časovi pripreme. Npr. profesori imaju radnu nedelju od 48 sati, a to ne uključuje samo predavanja, već mnogo više (ipak su retki profesori koji drže 8 sati predavanja dnevno, svakim danom osim nedelje ;-). Naravno, cena po satu je nešto niža, ali... :-)
Što se tiče preuzimanja „vlasništva“, takav je slučaj u Americi — zakonodavstvo je kod njih podređeno preduzeću, a ne pojedincu, pa samim tim i autorska prava. Kod nas, pa i u većem delu Evrope je neophodan izričit ugovor (ili već „radni odnos“) da bi nešto prešlo u „vlasništvo“ preduzeća.
U Americi je situacija suprotna, pa čak i Univerziteti polažu pravo na ono što uradite van „nastavnih“ aktivnosti (ako ste zaposleni, možda čak i ako ste student). Zbog toga je npr. RMS napustio MIT kada je počeo da radi na Gnu softveru, a inače ljudi traže
izričito „odricanje od prava“ od preduzeća ili Univerziteta za ono što prave nezavisno od njih.
Uostalom, ovo stavka ima smisla u nekim okruženjima, ali neretko se i zloupotrebljava (kao u slučaju Brown-a), pa je pitanje koliko je dobra. Ako te to brine, zaposli se kao programer u nekom preduzeću koje objavljuje softver pod slobodnom licencom ;-)
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.